Ovog katoličkog sveca se naziva Jakov Zebedejev (stariji), da bi ga se razlikovalo od Jakova Alfejeva (mlađega), koji je također jedan od apostola.

Kao svog naročitog zaštitnika poštivali su ga tijekom stoljeća hodočasnici i putnici, zatim srednjevjekovni vitezovi, liječnici, kožari, ratari i voćari. Na slikama je obično prikazan kao putnik sa štapom u ruci, ponekad s mačem. To donekle podsjeća na njegovu smrt, jer ga je mačem pogubio kralj Heroda Agripe.



U afričkoj državi Kongo, blagdan svetog Jakova je središnji blagdan. Portugalski mornari i diplomati, prenijeli su štovanje, koje se duboko ukorijenilo, nakon širenja kršćanstva u Kongu krajem 15. stoljeća. Slično je u mnogim srednjoameričkim državama kao što su: Haiti, Portoriko, Gvatemala, Nikaragva.

U Hrvatskoj je svetom Jakovu posvećena šibenska katedrala te nekoliko župnih crkava i kapelica diljem Hrvatske i BiH, i crkva u Međugorju. Njemu su posvećene i župne crkve u Opatiji i Jadranovu, Vrpolju i Dubrovniku, Osijeku. Na Medvednici se nalazi starodrevna kapela svetoga Jakova, poznata planinarima, ali i hodočasnicima koji onamo dolaze na današnji dan. Sveti Jakov se vrlo posebno slavi i u Dicmu kao zaštitnik župe, a na blagdan mu se donosi biljka murtela.


Evo i divne pjesme u čast ovoga velikog apostola: „Jakove, ribaru sretni Galilejskog mora, Jakove sveti, primi ovu našu pjesmu: ribarskoj mreži glas te Kristov ote. Marni da budeš ribar, dušelovac. Isusov pogled zanio te mlada, s Ivanom, bratom za njim odmah hrliš, učenik vatren ti si uvijek bio kao sin groma gorio za Krista.“

Pročitajte i:

Hodočašća - putovanja s namjerom

Na putu svetog Jakova - Camino mi je učvrstio vjeru