Zlatorječiti

Petar Krizolog odgojen je bio pod zaštitom biskupa Kornelija koji ga je na krjepostan život poticao svojom riječju i vlastitim primjerom.

Kao đakon u rodnom gradu Forum Cornelii, današnja Imola, Petar je upravljao crkvenim dobrima i brinuo o siromašnima. Pratio je biskupa u Rim i tamo se susreo s papom Celestinom koji je u njemu prepoznao rječitog govornika i odličnog poznavatelja Svetog pisma te djela Ivana Zlatoustog. Po njemu,jer je bio sličan Zlatoustome kao govornik i kao teolog,a posebno zbog svog propovjedničkog dara, prozvan je Zlatorječiti (Krizolog).

Pretpostavlja se da je bio zaređen i imenovan za viskupa Ravene negdje između 424. i 429. ili poslije smrti ravenskog biskupa 430. godine. Bio je prvi biskup Rvene koji nije potjecao s Istoka

Biti dvorski biskup bila je iznimna čast, ali ujedno i veliki izazov, zbog neprestane izloženosti sjaju dvorskog života, ali i njegovoj bijedi u morallnom smislu jer bilo je tu mnogo intriga, spletkarenja i politikanstva. Petar je bio neustrašivi borac u borbi protiv poganskih običaja. Svojim propovijedima mnoge je odvratio od nećudorednih plesova i igara, krivovjerne potaknuo na obraćenje, a nekrštene na krštenje.

Zbog gromoglasnog propovijedanja nekada bi izgubio glas

Na carskom dvoru Petar Krizolog molio je za siromahe, obilazio siromašne gradske četvrti i svima pomagao. Kao biskup pokazao je mudrost i u upravi, zanimajući se za materijalne potrebe vjernika. Izgradio je akvadukt te pokrenuo mrežu karitativne djelatnosti.U propovijedanju je upućivao na mane svoga vremena i poticao na pravi vjernički život. Prema predaji, zbog gromoglasnog propovijedanja nekada bi izgubio glas te bi tada pobožni puk lijevao pokajničke suze i žarko se molio, dok mu se ne bi povratio glas.

Bio je istinski prijatelj siromaha. Mnogima je dijelio obilatu milostinju. Pozivao je i druge kršćane da pomognu onima koji su stradali u vandalskim pljačkama. Često se povlačio u samostan, molio i meditirao. Posjećivao je rado i pustinjake. Na biskupskoj stolici bio je 20 godina. Kada je osjetio slabost, povukao se od gradske vreve u samoću i tišinu svog rodnoga grada, da se pripremi na smrt u blizini groba svog zaštitnika, svetog mučenika i biskupa Kasijana.