Telefonski poziv kući

Čujem ti glas kako govori Halo, suzdržano, kao i

uvijek, kao da se bojiš loših vijesti, zamišljam te, stojiš

 u našem tamnom hodniku, čekaš, moja srebrna kovanica

 zapinje u utoru, a frenetično tuljenje odjekuje

 linijom dok tvoja strana ne utihne. Mokra govornica

proteže se od mene prema Jugu i domu.

 Zovem opet, biram devet brojeva koje si jednom zapisao

 na razglednici. Vani čeka stranac i bulji

 kroz staklo kojega nema, tužan portret

nekoga napuštenog. Zatvaram oči… Halo?... vidim se

kasnije ove večeri, dvije stotine milja i dva sata bliže

mjestu na kojem želim biti. Volim te. To je moj glas.

Ann Carol Duffy, iz zbrike pjesama Gramatika svjetla, Nove izabrane pjesme (izdavač V.B.Z)