U vrijeme božićnih i novogodišnjih slavlja dokazujemo svoju umjerenost u jelu i piću. Jesu li nam oči veće od želuca? Možemo li se ograničiti na količinu dovoljnu da nam utaži glad i žeđ ili ćemo hedonistički prionuti na sve i svašta? Ako vam je navika proslaviti čašicom omiljenog pića, nemojte imati grižnju savjesti dok je ispijate, ali imajte na umu količine do kojih i dalje normalno funkcionirate. Definirajte granicu i nipošto je ne prelazite.

Svaki stroj treba predah

Koliko nas je svjesno važnosti zlatne sredine u svim našim akcijama, pa tako i u jelu i piću? Šala, koja se ponekad čini itekako istinita, kaže da čovjek upotrebljava 3% mozga, 30% pluća te 300% želuca. Preopterećenjem probavnog sustava energija koju bismo inače uložili u razmišljanje i rad odlazi na probavu pa se najčešće osjećamo umorno. Konzumiranje velikih količina bijelog šećera može dovesti do poremećaja u radu gušterače i dijabetesa, previše soli do povišenog krvnog tlaka, masna hrana do povišene razine kolesterola u krvi, a alkohol šteti cijelom organizmu, posebice jetri.

Kao što svaki stroj treba predah, treba ga i naš organizam, i to u vidu posta. Uz to što odmorimo sustav, postom naučimo kontrolirati nezasitnost i shvatiti što je uistinu glad, a što igra uma ili ispunjavanje emocionalne praznine.

Joga se pokazala učinkovitom i kod ovog problema. Harmonizirajuće vježbe disanja umiruju um i uklanjaju napadaje gladi ili maštanje o hrani i piću. Rad svih organa abdomena i lučenje želučane kiseline (čije pojačano lučenje može dovesti do lažnog osjećaja gladi) uravnotežuje supta pawanmuktasana (vježbe za istjerivanje vjetrova – u ležećem položaju podignemo savijene noge te ih rukama pritisnemo na trbuh i prsa, bradom dodirujući koljeno). Vježbama koncentracije i meditacijom osnažujemo fokus uma. Ako dok jedemo i pijemo osvijestimo svaki zalogaj i svaki gutljaj, uživajući u okusu, i najmanje količine utažit će glad i žeđ, a neumjerenost će prirodno nestati.