Jacques Lacan jedan je od najpoznatijih francuskih psihoanalitičara 20. st., a snažno je doprinio razvoju psihoanalize. Na njegov su rad značajno utjecali Sigmund Freud i Carl Gustav Jung, a u radu koristi kombinaciju psihoanalize, lingvistike, filozofije i drugih društvenih znanosti. Lacanove ideje imale su dubok utjecaj na francusku intelektualnu scenu i nadahnule su mnoge daljnje pravce u psihoanalizi i humanističkim studijama.
Često je naglašavao ulogu jezika u formiranju ličnosti, a bavio se subjektivnosti i konstrukcijom identiteta. U interpretaciji snova naglašava njihovu važnost u razumijevanju nesvjesnih procesa, subjektivnosti i jezika. Snove tumači kao simboličke izraze nesvjesnih želja i fantazija subjekta, a interpretacija snova ključna je za razumijevanje subjektivnog iskustva i konstrukcije identiteta.
Njegova teorija o snovima sastoji se od nekoliko ključnih elemenata, a ovo su najosnovniji.
1. Prioritet daje simboličkom redu
Lacanov pristup snovima naglašava važnost simboličkog reda. Snove interpretira kroz jezik i simbole, a smatra ih proizvodom subjektivne i društvene konstrukcije.
2. Nepotpunost jezika
Vjeruje kako jezik nije dovoljan za izražavanje potpunog subjektivnog doživljaja. Snovi su za njega način na koji nesvjesno pokušavamo nadoknaditi tu nepotpunost kroz određene simbole i metafore.
3. Ispunjavanje želja i fantazija
Snovi pružaju uvid u nesvjesne želje subjekta koje su često u sukobu s normama kojima se osoba pokušava prilagoditi u stvarnosti. Oni na neki način predstavljaju naše želje i skrivene fantazije.
4. Metaforička važnost
Psihoanalitičar koristi Freudove koncepte metafore kako bi pružio pojašnjenje strukture snova. Ovo je zapravo ključan korak u razumijevanju snova, jer predstavlja samu njihovu bit.
5. Snovi nisu isto što i stvarnost
On tvrdi da su snovi rezultat odvajanja od stvarnosti i stvaranje alternativnih simboličkih svjetova u kojima se nesvjesno možemo izraziti. Kada sanjamo, mi samo simbolički projiciramo stvarnost u nešto što zapravo tek želimo ostvariti.