Vježba
Tjedan dana svakodnevno se potajice posvećujte dobrim ili ljubaznim djelima. Učinite nešto lijepo ili potrebno za druge, ali činite to anonimno. Dovoljne su sitne usluge, na primjer oprati posuđe koje je netko drugi ostavio u sudoperu, pokupiti smeće s pločnika, očistiti umivaonik u kupaonici (kada to nije vaša dužnost), staviti čokoladicu na suradnikov radni stol ili dati anonimnu donaciju.
SPOZNAJE
Neočekivano je zabavno planirati i potajice činiti dobra djela za druge. Kad ozbiljno shvatite ovaj zadatak i počnete naokolo tražiti ideje i mogućnosti, one se pojavljuju jedna za drugom. „Oh, sutra bih mogao ostaviti šalicu toplog čaja na njezinu stolu ili bih mogao očistiti blato s njegovih tenisica na trijemu.“ To je kao da ste superjunak koji, pod okriljem noći, potajice čini dobra djela. Tu je uzbuđenje nastojanja da ne budemo otkriveni prema priznanju nekih, a možda i malo razočaranja baš zbog toga što nismo otkriveni ili priznati. Još je zanimljivije šutke slušati kako se nekome drugom iskazuje zahvalnost za dar koji smo mi anonimno udijelili.
Sve religije vrednuju velikodušnost. Biblija kaže da je veće blaženstvo u davanju nego u primanju. U islamu postoje dva oblika milostinje, obvezna davanja da se zbrinu siromašni i siročad te dobrovoljna davanja, kao što su zaklade ili stipendije.
DUBLJE POUKE
Naša je osobnost utemeljena na mnogim strategijama navođenja drugih da nas vole i skrbe o nama, strategijama koje nam omogućuju da dobijemo ono što želimo dok mi ostajemo zaštićeni. Gode nam priznanja jer ona odaju znakove ljubavi, uspjeha i sigurnosti. Ova vježba daje nam uvid u to koliko smo spremni ulagati trud i činiti dobra djela za druge ako nam to neće biti ubrojeno u zasluge. Zen naglašava „samo ravno naprijed“ – voditi pošten život na osnovi našega znanja o tome što je ispravno, ne obazirući se ni na pohvale ni na kritike.
Buddha je stalno spominjao vrijednost velikodušnosti, govoreći da je to najučinkovitiji način dostizanja prosvjetljenja. Preporučivao je davanje jednostavnih darova: vode za piće, hrane, krova nad glavom, odjeće, prijevoza, cvijeća. Čak i siromašni ljudi mogu biti velikodušni, rekao je, odvajajući mrvicu svoje hrane za nekog mrava. Svaki put kada se nečega odričemo, bio to materijalni predmet ili naše vrijeme (je li doista „naše“?), oslobađamo djelić pomno okupljene i žestoko štićene privremene mješavine koju nazivamo „ja, meni, moje“.
Završna riječ: Velikodušnost je najveća vrlina, a anonimno davanje najviši je oblik darežljivosti.
