Krampus, Sveti Nikola, Djed Božićnjak
Kad ste bili mali, zacijelo ste se često prepuštali bajkama u kojima su glavni junaci bili zmajevi, divovi, vitezovi i princeze. U blagdansko vrijeme radovali ste se dolasku Djeda Božićnjaka te na nebu pogledom tražili njegove leteće sanjke s jelenima. Kad bi vam ispao zub, svom snagom pokušavali ste ostati budni cijelu noć kako biste vidjeli Zubić vilu kako vam pod jastukom ostavlja čokoladu.
Vjerovali ste u Krampusa, Svetog Nikolu, uskrsnog zeku i zlu vješticu, koja živi u obližnjoj šumi u kućici od čokolade. I dobro je da ste živjeli u svijetu bajki: istraživanja kažu da se u njima govori o važnim životnim istinama i da igraju važnu ulogu u razvoju djece. No bez obzira na to imate li djece, u ovo blagdansko razdoblje ponovno posegnite za tim čarobnim pričama, jer psiholozi kažu da su one podjednako blagotvorne i za odrasle.
Bajke djeci pružaju moralnu osnovu
Razvojni psiholozi tvrde da djeca već od trećeg rođendana izgrađuju sustav vrijednosti, a da im bajke u tome pomažu. One vrve upečatljivim likovima i važnim temama kao što su vrijednost prijateljstva i odanosti, suparništvo braće i sestara, važnost držanja obećanja i prosuđivanja drugih po unutarnjim osobinama, umjesto po vanjštini. Osim toga, bajke djeci pružaju okvir za istraživanje moralnih pitanja i svakodnevnih dvojbi, potičući ih da uspoređuju likove i dogodovštine iz bajki s iskustvima iz vlastita života.
Od junaka djeca doznaju da je za ostvarenje ciljeva potrebno proliti mnogo znoja. Iz sudbine negativaca uče da se zla djela (uglavnom) kažnjavaju. Podvizi najmanjih ili najmlađih likova potiču djecu da sanjaju o velikim dostignućima i da se ne poistovjećuju uvijek s velikima i snažnima. Bajke ohrabruju djecu jer su junaci, od kojih mnogi i sami djeca, odvažni, spretni i sposobni nadvladati nedaće u svijetu divova i okrutnih odraslih.
„Mitska bića kao što su Djed Božićnjak, uskrsni zeko i Zubić vila omogućuju djeci da situacijama iz mašte obrade podatke iz stvarnog svijeta, koje bi im inače bilo teško pojmiti“, navela je američka socijalna radnica Lisa K. Schkloven u eseju u kojemu tumači ulogu tih likova. Primjerice, mnoga su djeca ustrašena kad im s pet ili šest godina počnu ispadati zubi. No lik vile ublažava njihov strah dajući im nadu da će za svaki ispali zub dobiti nagradu. Takav im scenarij ucjepljuje uvjerenje da žrtve nisu uzalud i da je katkad za uspjeh potrebno nečega se odreći. Zbog uskrsnog zeke, djeca na zabavan način slave blagdan, čija je simbolika preteška za dječji um.
Zec je, kao plodna životinja, simbol ponovnog rađanja – uskrsnuća – prirode, koje se događa u proljeće. Tražeći šarena jaja koja je zeko sakrio, djeca počinju shvaćati pojam cikličkog umiranja i rađanja prirode. Djed Božićnjak, pak, nagrađuje dobre i kažnjava zločeste, ali ne grubošću, nego uskraćivanjem darova. Dobroćudni i vedri starac oličenje je brige i velikodušnosti te pruža primjer važnosti davanja. Stoga može poslužiti kao uzor dobrohotnosti, nesebičnosti i suradnje – vrijednosti koje mnogi roditelji žele usaditi djeci, ističe Lisa K. Schkloven.
Ljekoviti Božić na filmu
Božićna je tema našla zamijećeno mjesto u filmskoj industriji, koja je na njezinu temelju stvorila nove, moderne bajke za djecu i odrasle, poput legendarnih Divan život, Čudo u 34. ulici i Crvenonosi sob Rudolf. Stariji rijetko posežu za knjigama i slikovnicama koje su prevrtali po rukama dok su bili mali, no rado se pridružuju najmlađima u dnevnoj sobi da gledaju božićne filmove. Neki od njih toliko su omiljeni da ih roditelji, djedovi i bake gledaju deseti put, i još ih se ne mogu zasititi.
„U ovo doba godine obitelji se susreću, razmjenjuju darove, pripremaju obilne gozbe i potom se svi okupljaju u dnevnoj sobi da vide neki klasični božićni film. Ti su filmovi osebujni zato što se bave sveprisutnim temama kao što su nada, ljubav, suosjećajnost, davanje, milosrđe i zahvalnost“, napisao je američki bloger s magisterijem iz pozitivne psihologije, Jeremy McCarthy, u kolumni Making a Better World, Parenting and Wellbeing.
Čudo u 34. ulici
Njegov kolega i sunarodnjak Paul Bloom, profesor psihologije sa Sveučilišta Yale ustvrdio je da priče služe za to da učine društvo uljudnijim, jer nema boljeg načina za prenošenje poučaka o dobrobiti nježnosti, milosrđa i ljubavi. A na vrhu ljestvice, kaže Bloom, božićne su priče, od kojih svaka nosi uzvišenu poruku i poziva nas na plemenitost. Primjerice, Crvenonosi sob Rudolf priča je o sobu koji se razlikuje od ostalih po tome što ima sjajnocrveni nos, zbog čega je često predmet ismijavanja. No postaje zvijezda kad shvati kako može svoju različitost i slabost pretvoriti u prednost. Taj je film, smatra McCarthy, dokaz tvrdnje da bajke pomažu društvu da bude uljudnije, učeći nas da prihvatimo i zavolimo tuđu različitost.
U Čudu u 34. ulici, dobroćudni i simpatični Kris Kringle, koji radi kao Djed Božićnjak u trgovačkom centru, izveden je pred sud jer ga neki građani žele prisilno smjestiti u duševnu bolnicu kao neuravnoteženog. Naime, čini se da vjeruje kako je on stvarni Djed Božićnjak, a na radost svih gledatelja, s njim se na kraju slaže i sudac. U filmu su sučeljene dvije struje – ona koja se zalaže za otkrivanje istine, čak i ako je bolna, te ona koja slavi nadu i vjeru, makar za to bilo potrebno malo izvrnuti istinu.
Iako realizam, pa i pesimizam, imaju dobrih strana zato što pomažu razotkrivanju zamki i podvala koje se kriju iza privlačne vanjštine, dio psihologa naglašava vrijednost priklanjanja nadi, vjeri i optimizmu.
Svoja uvjerenja, poručuje McCarthy, trebali bismo procjenjivati ne samo prema tome koliko su utemeljena nego i prema tome kako nam služe. „Zašto bismo odbacivali vjeru u Djeda Božićnjaka ako nam ona ne nanosi nikakvu štetu, nego nam dopušta da iskusimo čaroliju Božića i postanemo bolji ljudi?“
Zahvalnost je najveći dar
U Divnom životu poduzetnik George Bailey nalazi se u teškim financijskim problemima i sprema počiniti samoubojstvo, ali od toga ga odvraća anđeo, koji mu pokazuje kako bi izgledao svijet da se Bailey nikad nije rodio. Uvidjevši koliko je vrijedan svojim bližnjima i društvu, odustaje od samoubojstva i preokreće svoj život nabolje. Djelomično inspirirani tim filmom, neki su istraživači proučili ima li ljekovitog učinka i u stvarnom životu pomisao da se dobre stvari nisu dogodile. Prije pokusa, ispitanici su pretpostavljali da će ih takvo maštanje oneraspoložiti, ali se ispostavilo da su se osjećali bolje zamislivši kakav bi im život bio bez pozitivnih stvari koje imaju ili su ih doživjeli. U čast filmskog lika, znanstvenici su to prozvali učinkom Georgea Baileyja.
Najbolja priprema za život
Bajke pričaju priču o svim ljudima, neovisno o uzrastu i povijesnoj epohi. Njihova je snaga u tome što su ispunjene obećanjem i nadom. Slabi mogu biti jaki, zlo se može pretvoriti u dobro, a ružno postati lijepo. Pepeljuga može postati princeza, a žaba princ. I najmanje dijete može to spoznati i radovati se budućim pobjedama.
„Nema bolje psihološke pripreme za život od bajki“, kaže Radojka Sućeska Ligutić, zagrebačka dječja psihologinja i psihoterapeutkinja u školi Change. „Ništa u bajkama nije laž, a još manje izmišljeno. One govore o životnim teškoćama i izazovima – osamostaljivanju, odrastanju, snalaženju u društvu, suparništvu, odvajanju od roditelja, preprekama do cilja.
Sve su to naša unutarnja zbivanja, borbe između straha i ljubavi, dobra i zla, zavisti i podrške tuđem uspjehu, između zajedništva i usamljenosti“, dodaje i nastavlja: „Bajke nam ujedno daju upute kako nadvladati te izazove. Poručuju da nam neće biti lako, no da postoji put. Tko postupi kao junak iz bajke, imat će svoje kraljevstvo i bit će sretan. Katkad je potrebno vrijeme provesti u tišini (kao Snjeguljica), katkad je važno pobijediti neku svoju manu (vještice), strah (divovi) ili pohlepu (vuk). Trebaju nam priče u kojima možemo vidjeti, prepoznati i proživjeti zajedno s junacima ono što se događa u nama. Navijati za dobro i ljubav. Biti sretni kad pravda pobjeđuje. Kad prevlada zlo, suosjećati s razočaranima i pobijeđenima.“
Iako u odrasloj dobi gledamo na bajke drukčijim, zrelijim očima, u doticaju s njima iznova doživljavamo radost i osjećaj ispunjena srca. Stoga, koje god ste dobi, ni u ovoj blagdanskoj sezoni nemojte preskočiti termin prigodnih filmova, a ne bi vam bilo naodmet ni da prolistate neku od knjiga u kojima ste uživali u djetinjstvu. Nemojte ih mnogo analizirati, nego samo uživajte u njima i prisjetite se pravog smisla Božića.
.png)
.png)
