Kanaliziranje - razgovor s Izvorom

Spiritisti

Svi smo dio istog oceana

Drugi pak autori, poput Sonije Choquette, koja je i sama kanaliziranjem napisala knjigu Lekcije za dušu i njezina svrha, otvoreno u svojim knjigama pozivaju čitatelja da stupe u kontakt sa svojim duhovnim vodičima te navode kako to učiniti. Ona je na tragu razmišljanja doktora psihologije Jona Klima, jednog od najboljih svjetskih stručnjaka za temu kanaliziranja, koji tvrdi da smo svi uronjeni u ocean sveopće energije odnosno svijesti i da smo dijelovi istoga duha. Upravo posredstvom toga duha možemo komunicirati s raznim entitetima od kojih je on sazdan, a hoćemo li to moći i kako ćemo to učiniti ovisi o razini naše svijesti.

Dr. Alfred S. Alschuler, klinički psiholog koji je, među ostalim, predavao i na Harvardu, unutarnji je glas prvi put čuo u svojim tridesetim godinama i nakon početne zbunjenosti i sumnjičavosti počeo je proučavati taj fenomen. Njegov je rad danas jedan od relevantnijih izvora informacija na tu temu, budući da se nikad nije zanosio senzacionalizmom, već se nastojao držati znanstvene metode skupljanja materijala.

Obmana, psihoza ili unutarnji glas?

On izbjegava pojam kanaliziranje (podešavanje medija na određeni kanal kako bi mogao uhvatiti poruke s drugih frekvencija) i radije se zadržava na pojmu slušanja "unutarnjeg glasa". On, naime, smatra da je stvarno kanaliziranje upravo to, slušanje glasa u sebi koji se oblikuje kao misao za koju pouzdano znamo da nije naša. Čujemo li glasove izvan sebe, iz krošnje drveta, kamena i slično, možemo znati da s nama nešto nije u redu, smatra Alschuler.

Većina njegovih kolega znanstvenika, psihijatara i psihologa fenomen kanaliziranja smatra obmanom ili čak psihozom. Oni koji ga ipak nekako žele objasniti tvrde da ti glasovi odražavaju "nesvjesno na djelu". Jungovi sljedbenici smatraju da se radi o arhetipu u našem kolektivnom nesvjesnom koji smo maštom prizvali u svijest. Neki psiholozi tvrde da se radi o dijalogu više zasebnih ja unutar višeglasnog jastva.

Alschuler smatra kako slušanje glasova nije baš ni bezopasno te ga ne treba olako promicati, no nije ni zagovaratelj toga da se ljude odmah zatvara u ustanove ili zove egzorciste. Fenomen se svakako događa, no treba znati prepoznati radi li se doista o kanaliziranju i ako je tako, s kakvim entitetom imamo posla.

Epizode iz Biblije nastale su kanaliziranjem

Slušanje unutarnjih glasova staro je nekoliko tisuća godina. Iako teolozi tu tvrdnju odbijaju, mnogi proučavatelji fenomena kanaliziranja poruka tvrde kako su i brojne poznate epizode iz Biblije nastale kanaliziranjem. Tako smatraju da su unutarnje glasove slušali i Abraham i Mojsije pa sve do Ezekiela i Jeremije.

I u srednjem su se vijeku događale takve stvari, o čemu govore dijela kršćanskih mistika. Tereza Avilska, osnivačica strogog reda karmelićanki, slušala je unutrašnji glas i zapisujući što joj govori napisala nekoliko knjiga, od kojih je najpoznatija Unutrašnji dvorac. Tereza je zapisala: "Iako su savršeno uobličene, te riječi nije moguće čuti tjelesnim uhom, pa ipak, mnogo ih je lakše razumjeti."

Glas je navodno čula i Ivana Orleanska i taj joj je glas dao snagu i moć da kao mlada djevojka povede malodušnu vojsku u pobjedu. Živeći u nezgodno vrijeme, slušanje toga glasa stajalo ju je lomače, a mnogo kasnije, papa Benedikt XV proglasio ju je sveticom.

PageBreak

Tečaj čuda

U drugoj polovici dvadesetog stoljeća kultni je status stekla knjiga Tečaj čuda, jedno od najuspješnije kanaliziranih djela, prodano u više od milijun primjeraka unatoč visokoj cijeni i golemom broju stranica (oko 1200). Knjigu je napisala psihologinja židovskog podrijetla, Helen Schucman, ateistkinja koja nije bila nimalo bliska ideji kanaliziranja bilo čega.

No jednoga je dana jednostavno začula glas u sebi koji je govorio: "Ovo je tečaj čuda. Zapiši ga." Neko je vrijeme ignorirala taj glas, a kad više nije mogla izdržati, za savjet se obratila svome kolegi psihologu, koji joj je rekao ako već taj glas ne može otjerati, neka onda jednostavno počne bilježiti što govori. Ako sve bude glupost, poderat će, baciti i zaboraviti.

Glas ne dolazi izvana, nego iznutra

Ovako je Helen opisala iskustvo kanaliziranja poruka: "To ni u kojem slučaju nije halucinacija jer glas ne dolazi izvana. Dopire iznutra. Zvuk zapravo ne postoji, a riječi dolaze mentalno, no unatoč tome, vrlo su razgovjetne. Recimo da je to neka vrsta unutarnjeg diktata".

Knjiga Tečaj čuda posredno ili neposredno utjecala je na milijune ljudi, smatra se evanđeljem new agea, temeljem nje su osnovane i neke nove crkve, a brojna druga djela koja su navodno kanalizirana, na neki se način oslanjaju na nju. Treba naglasiti kako je vrlo malo doista kanaliziranih knjiga, puno je više onih čiji su autori procijenili da je to dobar način zarade. Takve knjige zapravo i nije teško prepoznati ako ste koliko-toliko upućeni u temu jer su one naprosto skup recikliranih misli koje smo već čuli, pročitali ili pak zbir nejasnih stvari koje nikome nisu ni od kakve koristi.

Pravi izvor nam nikad ne naređuje, ne pokorava...

Uz mudar savjet da je kanaliziranje svakako slušanje unutarnjeg glasa, a ne vanjskog, valja znati prepoznati i je li glas koji kanaliziramo dobronamjeran ili nije.

Možda je najbolje spomenuti da je i Hitler slušao unutrašnji glas. On mu je s jedne strane davao osjećaj nadmoći, no s druge strane, on sam mu se posve pokoravao. Svaku važniju bitku odlučivao je tek kad bi čuo što o tome ima reći unutarnji glas.

Slično je bilo i s Elizabeth S. Prophet, autoricom brojnih kanaliziranih knjiga s područja alkemije i kršćanske mistike. U njezinu nastupu osjećala se potreba da pokori ljude oko sebe, dociranje i slaba razina tolerancije spram onih koji misle drukčije. Jasno je bilo da sluša glas koji i od nje očekuje bezrezervnu pokornost, a cijela je priča neslavno završila kad je osnovala svoj kult i od sljedbe očekivala potpuno pokoravanje, a tako je i bilo sve dok policija nije zakucala na vrata i sve zatvorila zbog – pretjeranog gomilanja oružja.

Po djelima ćete ih njihovim prepoznati

I ovdje, kao i u Hitlerovu slučaju, destruktivna sila obratila se pohvalama i obećanjem da će osoba koja kanalizira dobiti osobnu moć, bogatstvo, slavu, pobjedu, a potom je iskoristila tu lakovjernost. Biblija na to upozorava na svoj način, govoreći kako je Sotona inteligentno biće koje se prerušava u anđela svjetla kako bi zaveo, no on je "lažac i otac laži" (Iv 8,44). Vidjeti tko je dobar a tko zao najbolje se može upravo prema savjetu iz Biblije: "Po djelima ćete ih njihovim prepoznati".

Alschuler smatra kako bi bilo mnogo lakše kada bi se zlo pojavljivalo u nedvosmislenim oblicima i s jasnim oznakama. Ono se, međutim, pokazuje tek nakon početnih velikih uspjeha.

Imate pravo raspravljati, propitkivati

Treba, dakle, biti mudar i sposoban prepoznati razliku između dobronamjernih entiteta i onih koji to nisu. Valja uvidjeti da kanaliziranje ipak nije bezopasna priča te da se time ne bi trebalo poigravati, a osobito ne treba zazivati glasove (spiritizam!) u svrhu zabave ili potrebe da budemo nešto posebno. Alschuler smatra da je najvažnije pravilo nastaviti samostalno razmišljati, procjenjivati, razmatrati i odlučivati bez obzira na to koliko se unutarnji glasovi doimaju uzvišenima.

Glasovima treba davati čvrste, razumne i bezopasne odgovore, zapravo onakve kakve bismo davali nekoj osobi koja stoji pred nama u fizičkom svijetu i s kojom raspravljamo o određenim temama. Imate pravo raspravljati s glasom koji čujete, ne trebate mu se pokoravati, propitkujte, ne prihvaćajte sve zdravo za gotovo.