O TAOIZMU

Taoizam (tao = put) je duhovna filozofija i praksa nastala na području Kine. Formalni početak taoizma bio je u 6. stoljeću prije nove ere, kada je mudrac po imenu Lao Ce sastavio knjigu Tao te ching, koja se smatra glavnim djelom taoističke mudrosti. Nakon objavljivanja ove knjige, taoizam se ubrzo počeo širiti na područje Japana i ostalih okolnih zemalja, gdje je i utkan u različite aspekte tamošnjeg života – od umjetnosti, literature i medicine sve do politike.

Pa ipak, mnogi smatraju da ideje taoizma datiraju i nekoliko tisuća godina prije nove ere. Tako je, na primjer, taoistička praksa unutarnjeg osmijeha stara desetak tisuća godina, što taoizam čini jednim od najstarijih „živućih“ duhovnih pravaca. Teško je odrediti točan broj njegovih sljedbenika, budući da se taoizam u svojoj filozofiji po mnogočemu isprepleće s budizmom. U zapadnu civilizaciju donijeli su ga isusovci, gdje zbog svoje sekularne duhovnosti svakodnevno dobiva sve veći broj sljedbenika.

O TEHNIKAMA ZHAN ZHUANG I WU TAO 

Praksa zhan zhuang svojevrsna je stojeća meditacija, tijekom koje zauzimanjem određenih poza tijela u svoj sustav unosimo energiju zemlje i tako ga pročišćavamo od raznih blokada. Uvijek se počinje od poze u kojoj su ruke blizu hare. Nastavlja se dizanjem ruku prema srcu, potom prema trećem oku te se završava ponovnim spuštanjem ruku u haru. Ovo predstavlja uobičajeni tijek energije i u našem duhovnom razvoju. Zhan zhuang na kineskom znači: stajati poput drveta. Kao što drvo, kada ima jake korijene, unatoč vremenskim nepogodama ostaje stabilno i čvrsto te razvija bogatu krošnju koja raste prema nebu, tako i mi, ovom vježbom, zahvaljujući energiji Zemlje, stječemo stabilnost, naš život postaje ispunjen i svrhovit, a mi postajemo sposobni razviti i svoje duhovne kvalitete.

Wu tao (na kineskom: put plesa) neka je vrsta ritmičnog tai chi chuana. Osim ritmičkih pokreta koji energiziraju tijelo, ples wu tao kombinira i meditaciju te posebnu glazbu koja koristi Zemljinu frekvenciju te frekvencije različitih organa koje se ovim procesu želi energizirati. Osim jajnika i testisa, koji su najzaslužniji za proizvodnju chinga, i srca, koji energiju usmjerava prema višim dimenzijama, taoisti posebnu važnost pridaju bubrezima, slezeni, jetrima i plućima. U plesu wu tao za svaki od ovih organa koriste se različite meditacije, različiti pokreti tijela i različita glazba.

Više o taoizmu i služenju tehnikama doznajte ovdje