BADNJAK: Sjetimo se da smo Božji miljenici

Noć je bila obična kao i svaka druga, sve dok im se nije obratio anđeo. Jako su se uplašili, kako i ne bi? Ni tada kao ni danas ovakvi susreti nisu bili uobičajeni. Anđeo ih je pozvao da se ne boje nego neka se raduju, jer je u gradiću Betlehemu na svijet došla jedna posebna duša, dijete koje će izrasti u jedinstvenoga čovjeka, onoga koji se do dana današnjega nije ponovio, onoga koji je stigao u ime ljubavi i koji će snagom svoga srca i neiscrpnom milošću prema čovječanstvu doslovce spasiti svaku izgubljenu dušu, ukazujući joj na to da je jedino istina i život po srcu smislen, i da samo to vodi oslobođenju, kraljevstvu nebeskom.

Anđeo im reče kako će djetešce pronaći u jednoj štali, kako leži na slami. Pohitaše oni puni zebnje i čuđenja. Betlehem je vrvio ljudima jer je bilo vrijeme popisa stanovništva, mnoštvo se slijevalo u grad. Roditelji netom rođenog djeteta nisu više mogli pronaći konak u gradu i uputiše ih u štalu. Tako se, eto, zbilo da se najveći među svima rodio u vrlo skromnim uvjetima.

Pastiri ga pronađoše u štalici, nad njim povijena žena s plavim plaštom, Marija, žena koja će kroz stoljeća i tisućljeća potom biti majka svih ljudi, tješiteljica, uzdanica, uzor čistoće, izdvojena od svih žena kao nedostižni ideal požrtvovnosti, ljubavi i patnje. Neobično lijepa, mlada zaručnica Josipa, čovjeka podrijetlom od loze kralja Davida.

Svjetlost svijeta 

Kako neobičan prizor, najveći među najvećima, s ocem iz kraljevske loze i ženom koja je već tu bila izuzetna, tu, u štali, na slami. Svjetlost svijeta rođena iz čistoće, skromnosti, u jednoj od najduljih noći te godine, za zimskoga suncostaja.

Anđeli su te noći pjevali „slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim“.

U noći s Badnjaka na Božić, uvijek iznova evociramo uspomenu na taj događaj i osvješćujemo činjenicu davno izrečenu, nebesa su se tada doslovce orila upravo tom istinom: Bog nas nikad nije ostavio. Mi smo njegovi miljenici.