buddha
Profimedia buddha
Stari koani

Prepričavane stoljećima, sljedeće priče donijele su do današnjih dana koane starih zen-učitelja. Učitelj Mokurai postavio je pitanje (koan) svom mladom učeniku Toyu pljesnuvši rukama: Ovo je zvuk koji proizvode dvije ruke. Reci mi kako zvuči zvuk jedne ruke? Toyo je danima pokušavao dokučiti odgovor i ponudio je učitelju mnoge odgovore do kojih je došao umom prije nego što je ušao u duboku meditaciju...

Postoji li zvuk jedne ruke? Naravno da ne postoji. Ali zašto je učitelj tražio od Toya da otkrije taj zvuk? Tražeći nemoguće, učitelj je odbijao sve odgovore koje mu je Toyo ponudio (zvuk kiše, zvuk koraka, zvuk noćne ptice...). Tako je Toya bez riječi upućivao da sve dublje osjeća svoju unutarnju tišinu. Kad je njegov um potpuno utihnuo jer je iscrpio sve mogućnosti, čuo je zvuk jedne ruke – veličanstvenu tišinu egzistencije koja se ulijeva u nas kad utihnu naši unutarnji glasovi.

Riko je upitao zen-majstora Nansena: U davno je doba neki čovjek držao gusku u boci. Hranio ju je i guska je rasla i rasla sve dok nije postala prevelika da izađe iz boce. Čovjek nije želio da guska ugine, ali nije želio ni razbiti bocu. Kako biste vi riješili ovaj problem?
Nansen usklikne: Riko!
Riko odgovori: Molim, učitelju?
Nansen reče: Gledaj, guska je vani!

Priča o guski i boci metafora je koja govori o našem umu. Svojim odrastanjem mi hranimo gusku – punimo svoj um informacijama i on postaje sve veći i veći. Na kraju nam se svi naši problemi, brige, misli i zaokupljenosti čine veći od cijele egzistencije (guska se čini veća od boce). I čini nam se da nema rješenja, da iz svojih misli i briga ne možemo izići, da ćemo se u boci ugušiti. I zaista, dok ne shvatimo da se ne moramo poistovjećivati sa svim tim brigama i mislima, da mi nismo jedno s njima, izlaza nema. No kad shvatimo da se od njih možemo odvojiti i da ne moramo biti njihovi robovi, odjednom je jasno da je guska vani, a da ništa nije bilo potrebno razbiti.

Zen-koani vode nas prema oslobađanju od našeg malog uma i sveobuhvatnom doživljaju kozmičke svijesti. Taj je doživljaj dubok, cjelovit i čini naš život smislenim jer nas povezuje s cjelinom egzistencije, više nismo odvojeni i izolirani u svojim mislima. I današnjem čovjeku potrebno je pronaći put iz boce, put iz zatvorenosti u vlastite probleme, misli, projekcije...

Zanimljivo je da su u 20. stoljeću ponovo pronađene vrijednosti zen-budizma u suvremenoj i početkom 20. st. revolucionarnoj metodi – psihoanalizi.

Zen-budizam i psihoanaliza

Poznati filozof i psihoanalitičar 20. st. Erich Fromm u knjizi Zen-budizam i psihoanaliza koju je napisao s Daisetzom Teitarom Suzukijem objašnjava koliko je sveobuhvatnost o kojoj govori zen-budizam potrebna današnjem Zapadnom čovjeku.

„Dok su zen-budisti i grčki mislioci nekad smatrali svrhom života čovjekovo savršenstvo, suvremenog čovjeka zaokuplja savršenstvo stvari i poznavanje načina njihove proizvodnje. Suvremeni čovjek otuđen je od sebe, od drugoga čovjeka, od prirode“.

Fromm je smatrao da je ishodište čovjekova odvajanja od sebe strah pojedinca da ostane usamljen i izdvojen od drugih ljudi. Zbog straha se prilagođava društvenim normama, normama sredine u kojoj odrasta. S druge strane, u svojoj dubini istinski čezne doživjeti sebe kao potpuno i cjelovito biće. No umjesto da se posvećuje upoznavanju sebe, on sebe zaboravlja, prilagođava se drugima i posvećuje zgrtanju, postizanju, provodu... „Čak i kad je religiozan, on zapravo misli o Bogu, on je odustao od toga da iskustveno bude Bog“, tvrdio je Fromm.

Čovjek je, da ne bi ostao usamljen, potisnuo sve što je u društvu, obitelji i njegovoj okolini neprihvaćeno. Svi ti potisnuti dijelovi žive u njemu potpuno nesvjesni, ali usprkos tome što ih nije svjestan, oni mu onemogućavaju doživljaj blagostanja i sreće koji je moguće doživjeti onda kad je čovjek cjelovit i potpuno svjestan sebe.
Uloga psihoanalize je pomoći čovjeku nesvjesne i potisnute osjećaje osvijetliti svjetlom svijesti. Proces osvještavanja potisnutih sadržaja u psihoanalizi sličan je procesu razumijevanja istine u zen-budizmu.

Evo što je Fromm o tome napisao: „Otkrivanje svoje nesvjesnosti nipošto nije intelektualni čin, nego je osjećajno iskustvo koje se teško može izreći riječima (ako je to uopće i moguće). To ne znači da razmišljanje i spekulacija ne mogu prethoditi činu otkrića, no sam čin otkrića jedno je totalno iskustvo. Totalno zato što ga doživljava cjelokupna ličnost. To je iskustvo koje se odlikuje spontanošću i iznenadnošću. Čovjek odjednom progleda, on sam i svijet prikazuju mu se u novom svjetlu. Prije nego što dođe do ovog iskustva u čovjeku vlada nelagoda, ali nakon njega on doživljava nov osjećaj snage i izvjesnosti.“

Primjenjivi i danas

Kao i u zen-budizmu, u uspješnoj psihoanalizi čovjek doživljava stvarnost sveobuhvatno, izlazi iz okvira svog malog uma i otkriva svijest širu od onoga što mu je dotad bilo poznato.

Radeći niz godina tehnike u kojima je pokušavao ljudima pomoći da otkriju svoje biće, učitelj joge Charles Berner shvatio je da većina ljudi sporo napreduje jer nema dovoljno snažan unutarnji osjećaj sebe. Suočavao se s pojavom da ljudi spremno istražuju svoje probleme, ali nikako ne uspijevaju doživjeti i iskusiti sebe, svoju dubinu, snažnu individualnu energiju koja u svakome od nas postoji. Bez tog doživljaja čovjek ne može duhovno napredovati. Charles Berner razmišljao je dugo o tom problemu, ali nije znao kako ga riješiti. Jednoga proljetnog jutra odjednom je doživio bljesak svijesti u kojemu je vidio tehniku koja će ljudima omogućiti da dožive svoje unutarnje biće. Nakon tog prvotnog bljeska tehniku je usavršio te je nazvao Intenziv prosvjetljenja.

Terapeutski dio tehnike omogućava nam da se suočimo sa svojim strahovima, potisnutim bjesovima, neprimjerenim reakcijama i da ih osvijestimo. Duhovni dio, ono što je tehnika preuzela iz zen-budizma, jest da u trenucima kad iskažemo sve sadržaje koji zaokupljaju naš um, postoji mogućnost doživljaja iznenadnog bljeska, iznenadnog dubokog proživljavanja ljubavi, blagostanja, mira, bezvremenske tišine, nevjerojatne dragocjenosti i blistavosti života... Bljeskovi koji se tada dogode ponekad su kratki, ali nezaboravni, ponekad traju danima nakon Intenziva svjesnosti, a ponekad se više uopće ne ugase.

Više o temi može se pronaći na Facebook stranici Intenziv svjesnosti

Prethodna stranica