Učestale kiše u hladno doba godine mnogi nazivaju ružnim vremenom. Često je kiša dovoljan razlog da se otkažu planirane aktivnosti i započnu žalopojke o lošem raspoloženju i pogoršanju zdravlja. Doduše, neke osobe doista osjećaju tegobe zbog pada tlaka zraka, temperaturnih promjena i južine koja donosi kišu, no pritom valja uzeti u obzir da je meteoropatija najizraženija kad većinu života provodimo u zatvorenim prostorima, bez izravnog kontakta s prirodom.

Rijetko se govori o blagodatima kiše iako je to jedna od najelementarnijih poveznica u životnom ciklusu našeg planeta. Kiša nam donosi vodu (a time i hranu), osvježava i pročišćuje naš okoliš, a ujedno i nas same.

• Kad kiši, u zraku se stvaraju negativni ioni, nazvani po negativnom električnom naboju koji nastaje zato što spomenuti ioni sadrže više elektrona nego protona. Takav elektricitet u ljudskom organizmu potiče biokemijske reakcije koje uravnotežuju metabolizam, jačaju imunosni sustav, olakšavaju disanje, poboljšavaju raspoloženje i bistre misli. Kad smo okruženi negativnim ionima, lakše se koncentriramo, puni smo energije, bolje spavamo.

• Kiša u prirodi stvara vrlo ugodan, opuštajući miris poznat kao petrichor (složenica od grčkih riječi petra - stijena, kamen; i ichor - božanska krv u grčkoj mitologiji). Taj su naziv 1964. godine osmislili australski znanstvenici Isabel Joy Bear i Richard G. Thomas, ustanovivši da je miris mješavina geosmina (kemijskog spoja koji izlučuju bakterije u tlu kad ono postane vlažno) i ulja koja neke biljke ispuštaju tijekom suhog razdoblja. Ta se ulja s vremenom nakupljaju u tlu, a kad padne kiša, prožimaju se sa zrakom.

• Zvuk kiše djeluje umirujuće, poput meditacije koja kao da ispire negativne misli i emocije. Kiša donosi rasterećenje i pomaže nam da sagledamo stvari na drugačiji i svježiji način.