5. 'Prestar/a sam za to'
Ne postoji gornja dobna granica za prakticiranje mindfulnessa. U nekim vrtićima tete počinju raditi neke mindfulness vježbe za najmlađe poput Planine, Kiše ili Šalice tople čokolade. U Velikoj Britaniji u 370 škola uvršten je kao izborni predmet. Ono što nas ograničava da ga isprobamo jedino smo mi sami. Najmlađima kojima sam pokazivala praksu bilo je četiri i pet godina, najstarijoj 76, i bilo im je zabavno. Naravno, svaka dob zahtijeva prilagođen pristup. 

6. Sam svoj učitelj
Svi imamo koristi od dobrih učitelja. Vjerujem da su neki od vas sami pokušali naučiti skijati ili plivati i uspjeli ste. No tek kada ste uzeli učitelja, podigli ste svoju vještinu na višu razinu. Tako je i s mindfulnessom. Dobar učitelj može izgladiti vaše nepoznanice vezane uz praksu i učiniti je stabilnijom i učinkovitijom. Pomoći vam da izbjegnete uobičajene pogreške. Kako rastete, tako vaš učitelj mijenja i prilagođava prakse vašem trenutačnom stanju i fazi rasta. I ono što je važno da znate: da učenje vašeg mindfulness učitelja dolazi iz njegove prakse i prakticiranja mindfulnessa.
Znanje je za um. Iskustvo je za tijelo. Praksa čini iskustvo i utjelovljuje znanje u tijelo.

7. Očekivanje promjene preko noći
U redu je imati neka očekivanja što se tiče same prakse. Zbog toga mnogi od nas i kreću u to. Ono što može biti kamen spoticanja jest očekivanje promjene preko noći. Čujem: "Pa meditiram već dva tjedna i jedino što primjećujem je da se lakše uspavam" (često se odlučuju za meditaciju da bi ih uspavala). Cilj meditacije nije umirenje i relaksacija. Kada se umirimo, stječemo taj dojam.
Da bismo usvojili bilo koju vještinu, potrebno je vrijeme. Nismo naučili hodati za dva tjedna. Kada steknemo naviku i utjelovimo praksu, sljedeći je korak da se oslobodimo očekivanja koja imamo i napravimo praksu radi nje same. Baš kao što peremo zube ili jedemo svaki dan. Zapravo, da počnemo uživati u njoj bez obzira na to kakav ishod imala. To je vrijeme za nas i treniranje naših mindful mišića.

Za kraj jedna od meni najdražih vježbi kad sam uznemirena, preplavljena mislima i emocijama. Ona je moj S.O.S.

Dubravkin mindful dnevnik: Oluje u životu – kad nas život lomi, ne mora nas slomiti

Vježba: 3-minutno disanje

1. Zapitajte se: "Što se nalazi ovdje?"
Primijetite svoj položaj tijela, svoju posturu, izravnajte kralježnicu i i opustite tijelo.
Zatvorenih ili otvorenih očiju upitajte se: "Što je to što je prisutno sada u mojim mislima, osjećajima i tjelesnim senzacijama?"

2. Disanje
Nježno usmjerite svoju pozornost na dah. Udah i izdah. Jedan za drugim. Primijetite gdje najintenzivnije osjećate udah, u nosnicama, u grlu.
Primijetite kako vam izdah opušta tijelo.

3. Otvaranje prema van
Primijetite cijelo svoje tijelo. Primijetite posturu tijela, izraz lica, osjetite cijelo svoje tijelo kao jednu cjelinu. Dopustite svojoj pozornosti da se usmjeri na sve senzacije koje osjećate u svome tijelu trenutačno, pa i one neugodne poput nelagode. Ako postoje neke napetosti u vašem tijelu, obratite pozornost na njih i usmjerite svoj udah u njih, a s izdahom kao da odnosite napetosti iz svoga tijela, kao da ga izdahom opuštate. Možete sebi tiho reći: "U redu je, što god da je tu, u redu je."

Na ovaj način doveli smo sebe tamo gdje pripadamo, svoj um i svoje tijelo u sadašnji trenutak.

Više o meni i mom radu pročitajte na dubravkafazlic.com

Prethodna stranica