Ptice kao da su se nametnule mom životu. Imala sam možda sedam godina kada je prvi put jedna ptica doslovce pokucala na moj prozor. Satima je pokušavala ući iako je bio zatvoren. S krovića garaže nasuprot naše kuće nježno bi se u njega nanovo zalijetala. S vremenom smo zalijepili sličice na prozorska stakla, stavili stvari na prozorsku klupicu, ali ništa nije pomagalo. U mojoj obitelji zvali smo je „luda ptica“. Bila je to ptica selica, vraćala se svake godine da bi ponovila isti scenarij. Odrasla sam u Bečkoj šumi, iza naše kuće protezale su se livade i šume, idealni uvjeti – moglo bi se pomisliti – da čovjek bude povezan s prirodom...

Postala sam znatiželjna i kupila dalekozor

Kad sam se prije nekoliko godina uselila u staru kuću u Opatiji, svaki je dan dolazila jedna jarkožuta ptica, danas znam da se zove žutarica, smjestila se na žicu za struju i veselo čavrljala. Kao da komunicira sa mnom, pomislila sam. Tada sam prvi put postala svjesna da ne znam apsolutno ništa o pticama, da ih čak i ne čujem, da im zapravo nikad nisam pridavala previše pozornosti. Postala sam znatiželjna. Tko su ta malena stvorenja koja se nalaze svuda oko nas?

Počela sam obraćati pozornost na pjev ptica, promatrati ih. Da bih ih bolje upoznala, kupila sam dalekozor. Nisam poznavala nikoga tko bi me mogao uvesti u njihov svijet, pa sam nabavila knjige i CD-e pomoću kojih sam naučila raspoznavati kako se pojedina ptica glasa i kako izgleda. Bila sam zapanjena novootkrivenim šarenilom, sjećam se kako mi je srce počelo snažno kucati kad sam prvi put uočila češljugara.

Slušati ptice je kao učiti novi jezik

Otvorio se cijeli novi svijet pred mojim očima, a pogotovo ušima. S vremenom sam počela prepoznavati pjev mlade zebe dok u rano proljeće uči triole, uživati u melankoličnom pjevu kosa, čuditi se nevjerojatnom repertoaru slavuja i šaljivom zovu zviždaka. Sad znam da od lipnja na stablu ispred moje kuće pjeva crnokapa grmuša čiji me pjev prožima i širi moje srce.

Veselilo me uranjati u taj svijet. Slušati ptice isto je kao učiti novi jezik. Na početku sam bila gramziva, morala sam znati kako određena ptica izgleda, kako pjeva, kako se glasa kad je u opasnosti, morala sam znati ime na hrvatskom, na njemačkom, gdje živi, je li selica... Poslije sam se opustila. Fascinirao me taj novi svijet koji sam otkrivala, pitajući se kako je moguće da sve to prije nisam uočavala. Ja, koja si umišljam da sam odrasla u prirodi!

Nastavak članka