Ljekovita moć običnih stvari

Nemojte biti u zabludi da rješenja za probleme moraju izgledati spektakularno i da ne vrijede ako ne izađu iz supermodernog laboratorija u kojem rade najbolji znanstvenici. Kao što u knjizi Izvanredna ljekovita moć običnih stvari poručuje teksaški liječnik dr. Larry Dossey, jedan od vodećih autoriteta za psihološku samopomoć, neka od najvećih blaga nalaze se u običnim, svakodnevnim stvarima. Istražimo neka od tih blaga i pogledajmo jesmo li doista imali moćan lijek nadohvat ruke, na koji nismo obraćali pozornost.

No nema dvojbe oko poželjnosti optimizma kad su u pitanju zdravlje i uspjeh. Čak i ako je optimizam blago pretjeran, optimist ima bolju kvalitetu života od pesimista, makar njegov pesimizam bio savršeno opravdan. Optimisti imaju osjećaj veće kontrole nad svojim životom, manje su podložni depresiji i anksioznosti, imaju bolji imunitet, a i ako se razbole, žilaviji su u borbi protiv bolesti.
Osim svih spomenutih blagodati, imaju i bogatije međuljudske odnose jer se s njima ugodnije i družiti. Pesimist može umnogome biti u pravu, ali okolina ne voli čuti loše vijesti, makar one bile istinite. Možda su ružičaste naočale evolucijska prilagodba koja ljudima pomaže da se nadaju najboljem i ne pokleknu pred nesavladivim preprekama?

Ako vam optimističan pogled na život nije u prirodi, primijenite tehnike za približavanje tom ugodnom stanju pozitivnog očekivanja. Svakodnevno vježbanje, po mogućnosti na otvorenom, rezultirat će nizom fizioloških promjena u središnjem živčanom sustavu, koje će pridonijeti vašem duševnom blagostanju i povesti vas u smjeru optimizma.

Potaknite optimizam kod drugih

Pripadate li skupini manje optimističnih i ne uspijevate sebe uvjeriti da će stvari izaći na dobro, učinite dobro djelo i barem potičite optimizam u drugima. Ljudima je lakše prihvatiti tuđu sugestiju nego samostalno mijenjati vlastita uvjerenja. Jer ako nam osoba od povjerenja nešto priopći, zaključujemo da je ona već provjerila istinitost svoje tvrdnje, pa smo je skloniji i sami doživjeti istinitom.

Liječnik i pisac dr. Larry Dossey proučio je povijesti bolesti brojnih pacijenata i pratio kako se njihovo stanje razvija ovisno o njihovu stanju duha. Uočio je da pacijenti kojima je medicinsko osoblje dalo pozitivnu sugestiju kad je riječ o izlječivosti njihove bolesti ili djelovanju neke terapije prolaze mnogo bolje od onih pred kojima su liječnici bili smrknuti i sumnjičavi. I sam je, u jednom životnom razdoblju, iskusio blagotvornost tuđeg optimizma.

Bio je na operaciji slijepog crijeva i kad se probudio u strahu i boli, pokraj njega je bila samo medicinska sestra koja ga je primila za ruku. „Njen mi je dodir prenio – tiho, snažno i nepogrešivo – da će sve biti u redu. I bilo je. Ta mi se epizoda urezala u pamćenje“, napisao je Dossey u knjizi.

Stoga, kad ste god u mogućnosti, ulijte drugome vjeru u sretan rasplet. Možda ćete mu pomoći da se izvuče iz teške situacije, a u najmanju ruku olakšat ćete mu život.

Povremeno ne činite ništa

Iznimno važan aspekt mentalnog zdravlja i blagostanja svakako je i dopuštanje umu da s vremena na vrijeme ne čini ništa.
Danas smo okruženi s toliko podražaja iz medija i mobilnih uređaja da nam je vrlo teško „pustiti mozak na pašu“. Vijesti i poruke kojima nas okolina zasipa ne dopuštaju umu da otpočine, osim tijekom sna. A i san više nije toliko kvalitetan ako je um neprestano izložen bujici podataka.

Stoga psiholozi i psihijatri preporučuju svima da za potpunu umnu pasivnost svakodnevno odvoje najmanje 15 minuta, a po mogućnosti i više. Za to je vrijeme moguće meditirati, moliti, gledati u točku na zidu ili puštati misli da vrludaju. Koliko je neaktivnost blagotvorna, pokazuje i podatak da su liječnici prije pojave modernih lijekova bolesnicima uglavnom propisivali „puno potpunog odmora“. Dok je svima jasno da je odmor ključan za oporavak bolesnika, mnogi ne razumiju da isto vrijedi i za zdrave, kao i za one kod kojih je bolest u fazi nastajanja, samo što još toga nisu svjesni.

Terapija „nečinjenjem“ ne odnosi se samo na dnevnu dozu odmaranja. Filozofi s Istoka tvrde da je u životu povremeno korisno obustaviti djelovanje. Postoje razdoblja kada ne možemo napredovati jer nam okolnosti nisu sklone. Umjesto da pokušavamo preskočiti ili probiti nesavladive prepreke, kažu istočnjački mudraci, potrebno se neko vrijeme suzdržati od aktivnosti te pustiti da se stvari same razriješe. U takvom je razdoblju odsutnost akcije najbolja akcija.

Učinak optimizma bit će još veći ako svakodnevno izvodite neku tehniku opuštanja, primjerice, autogeni trening, jogu ili reiki. A uz vježbanje i opuštanje, pozabavite se svime što vam izaziva smijeh.

Smijeh pokreće brojne mišiće i poboljšava funkciju srčanog i krvožilnog sustava. Osim toga, potiče lučenje endorfina i dopamina, hormona koji izazivaju ugodu i ublažavaju bol. Ni to nije sve: smijeh jača imunitet tako što potiče organizam na stvaranje veće količine limfocita T, stanica koje nam služe kao oružje protiv stranih tijela.
Ljekovitost smijeha jednako je dobro poznata kao i moć optimizma. Pomislite li da nemate uvijek povoda za smijeh, u pravu ste, ali zato je potrebno izaći smijehu ususret. Svakodnevno posežite za šaljivim sadržajima: humoristične knjige, filmske i kazališne komedije, časopisi i portali sa satiričnim rubrikama neka svakodnevno budu na vašem repertoaru.

Tako se nećete zaboraviti smijati. Tom zaboravu, koji dr. Dossey pripisuje modernom zapadnom društvu, pridonose i mediji koji, čini se, smatraju da je objavljivanje zabrinjavajućih sadržaja jeftinije i isplativije od humora. Mnogi se hrane negativnostima iz medija od jutra do sutra te se čude zašto se ljudi tako malo smiju. Međutim, smiješnih sadržaja i duhovitih ljudi ima doista mnogo, samo ih treba pronaći i okružiti se njima.

Čak i ako smatrate da niste duhoviti, redovito gledanje humorističnih sadržaja pomoći će vam da razvijete smisao za humor i pronalazite elemente smiješnog i u lošim vijestima. Da, bit će to crni humor, ali i on ublažava napetost, strah i tugu.

Družite se s prirodom

Kad su stranci otkrili afrički otok Madagaskar, bili su zapanjeni obiljem biljaka i životinja kakvih nema ni u jednom drugom kraju svijeta. Među ostalim, pronašli su skoro četrnaest tisuća njima dotad nepoznatih cvatućih biljaka. Doseljenici su se čudili tome što žitelji dobro poznaju svojstva svake biljke – je li ljekovita, jestiva, otrovna ili neutralna. Naučili su čak i kada se koja biljka sadi i bere, kako se priprema za jelo i koji su dijelovi jestivi. Kad su pitali domoroce kako su uspjeli utvrditi svojstva svih tih biljaka, oni su im odgovarali: „Oh, to je bar lako. Biljke nam same to kažu.“
I zapadni bi se čovjek mogao sporazumijevati s biljkama kad bi se češće družio s njima. Možda nećete brzo naučiti govoriti jezikom biljaka, ali osjećat ćete se bolje i ispunjenije budete li što češće u doticaju s prirodom.

Stoga, dr. Dossey preporučuje: „Šećite parkovima, igrajte se u snijegu, pomilujte koru drveta i osjetite njenu hrapavost. Priroda ima velike iscjeljujuće moći, samo trebamo koristiti njene recepte.“

Milujte životinje

Obratite pozornost i na životinje. Slušajte koncert ptica i potrudite se razaznati glasanje svake od njih. Promatrajte svojeg psa kako traži tragove srne u snijegu ili mačku kako zadovoljno pere lice šapicama.
Ophođenje sa životinjama, bilo onima u prirodi ili udomaćenima, ima ljekovitu moć. Brojna su istraživanja pokazala da ljudi postaju vedriji i spokojniji druže li se sa životinjama. Štićenici domova za starije i nemoćne osjećaju se bolje nakon što prime u posjet nekoga sa psom, mačkom ili nekom drugom životinjom. Čak i gmazovi potiču pozitivne emocije.

Ako nemate vlastitog ljubimca, bar se povremeno poigrajte s tuđim ili posjetite trgovinu s kućnim ljubimcima i provedite neko vrijeme promatrajući ptice, ribe i hrčke. Nakon nekoliko minuta osjetit ćete da vas obuzima radost i zaigranost.

Riskirajte - umjereno

Neki su ljudi ovisni o rizicima. Za redovitu dozu uzbuđenja dali bi sve, a ponekad doista ostanu bez svega. Očito je da nerazumno ulijetanje u riskantne situacije u većini slučajeva nije dobro, ali ne valja izbjegavati ni svaku neizvjesnost. Tko je ovisan o sigurnosti, s vremenom postaje sve ranjiviji i na najmanje rizike, osjećajući sve jaču tjeskobu i trpeći napadaje panike kad god se ne uspije zadržati u uskim granicama predvidljivosti.

Dr. Dossey preporučuje kontrolirano riskiranje kao zdrav dodatak životu i navodi istraživanja prema kojima žene koje blago riskiraju u poslu imaju bolje srčano zdravlje, dok muškarci koji se izlažu umjerenim opasnostima imaju snažniji imunitet od onih koji se klone bilo koje opasnosti.

Što je to „umjereno i kontrolirano riskiranje“? Nema znanstvene definicije tog pojma. To je postupak koji poduzimate izvan svoje uobičajene zone sigurnosti, pod uvjetom da je povoljan ishod vjerojatniji od nepovoljnog, a da se od mogućeg neuspjeha možete oporaviti. Primjerice, ako se bojite javnog nastupa, to vas može potaknuti da se pridružite amaterskom kazalištu. Neka vas razum i intuicija zajednički vode u razlučivanju umjerenog od velikog rizika.