Jeste li znali da udaranje u bubanj budi životnu energiju, uvodi nas u sadašnji trenutak i izvodi iz kaosa misli i briga, pobuđuje izražavanje emocija i budi kreativnost. Ja to nisam znala. Ali bubanj je za mene uvijek imao posebnu čar. Ritmično udaranje u bongo bubnjeve dok djevojke oko sebe izvijaju vatrene kugle (zacijelo ste i vi svjedočili tim uličnim događajima) svaki put me nakratko hipnotizira i natjera da zastanem, a snažni udarci japanskih bubnjara Za Ondekoza, koje sam prije nekoliko godina gledala i slušala u dvorani Lisinski, u meni su pobudili dječje uzbuđenje. Neka se moć krije u tom tradicionalnim instrumentu, zašto bi se njime, uostalom, koristila stara plemena u svim svetkovinama.

Sviranje iz glave

Odlučila sam na svojoj koži, ili bolje rečeno svojim dlanovima, otkriti što je to i priključila sam se polaznicima tečaja bubnjanja na zagrebačkoj Feng shui akademiji. U zatamnjenom prostoru u krug je bilo raspoređeno desetak stolaca na koje smo posjedali. Voditelj je svakome ponudio bubanj, objasnio kako ga treba fiksirati koljenima te nas podučio kao proizvesti zvuk – punim dlanom po sredini bubnja i prstima na njegovu rubu. Kombinacijom ovih dvaju udarca počinjem stvarati ritmičnu melodiju iako mi je prva misao da to neću moći – što ja, uostalom, znam o bubnjanju? Svih desetak polaznika prati voditeljeve naputke i stvaramo svojevrsne ritualne taktove koji snažno, ali skladno odjekuju. U mojoj glavi vrzma se tisuću misli i primjećujem da su mi od toga ruke i laktovi ukočeni, a strah od glazbenog 'neuspjeha' veći.

Odjednom shvaćam da je moj pokušaj da sviram 'iz glave' potpuno kontraproduktivan. Od misli kako bih to treba činiti – stalno griješim. Shvativši to, dopuštam si da uđem u trenutak, da zaboravim na strah da ću pogriješiti, kao i na misao da smo možda preglasni, pa opuštam laktove, a moji dlanovi snažnije pritisnu bubanj. Odjednom se oslobađa velika energija, tijelo mi se zagrijava i prestajem razmišljati – jednostavno si dopuštam igru udaraca i uživanja u zvuku i pritom, čak namjerno, griješim – udaram neki svoj ritam koji je u uigranom 'bendu' početnika čujan samo meni. I zabavlja me to, a s druge strane začuđuje to što otkrivam kolika si ograničenja namećem – ne samo u bubnjanju, nego to činim i u svakodnevnom životu. Da bih nešto učinila, od sebe zahtijevam savršene uvjete.

Osjećaj radosti

Vibracija udarca širi se cijelim mojim tijelom i shvaćam da se jedino kad se prekine tijek misli 'morala bih, trebala bih...' mogu opustiti i uživati, i tek tada skladno, ritmično bubnjati. Sat vremena prolazi u ovom malom istraživačkom eksperimentu. Dlanovi mi bride, prsti su mi pomalo natečeni, ali je zanimljivo pratiti kako se energija podigla i kako se osjećam budnije. Jedna od polaznica priopćava kako je osjetila čistu radost dok je bubnjala. Ne sumnjam, a ne sumnjaju ni Vesna Ljubičić i Stribor Ujević, pokretači Feng shui akademije koji tvrde da vibracije bubnja jačaju takozvane alfa moždane valove, povezane s osjećajem sreće i blagostanja.

Aktiviranje organa

'To nije jedina prednost bubnjanja. Ono oživljava prirodne životne snage koje ne znamo samostalno aktivirati u svakodnevnom životu. Udaranjem u bubanj budi se i aktivira većina organa u tijelu koji su povezani s refleksološkim točkama na dlanovima. Zvuk bubnja aktivira i parasimpatički živčani sustav što djeluje kao antistresni tretman, uvodi nas u relaksaciju i mijenja naš fokus s vanjskih događaja na unutarnja stanja. Ritmičkim naizmjeničnim udarcima o bubanj usklađuje se rad desne i lijeve ruke, a time i lijeve i desne strane mozga te tijela, čime se povezuju razum i intuicija', objašnjava Vesna te preporučuje bubnjanje i djeci i odraslima, naglašavajući kako je ono odlična poveznica među generacijama.

Više informacija na: www.fengshui.hr