Kako se osjećam sada? Pitate li se to? Vrijeme u kojem smo se našli traži od nas da ponovo izvučemo svoje unutarnje snage koje su za mnoge na niskim razinama jer smo iz jedne katastrofe uplovili u drugu. Zastanite, razmislite, unesite mudrost, hrabrost i brigu o sebi i onima oko nas. Umjesto da dozvolimo da nas uhvati kolektivni strah i tjeskoba, možemo se sjetiti da udahnemo, usredotočimo se i poduzmemo praktične mjere, ali mirno i u duhu ljubavi, prihvaćanja i razumijevanja sebe i okoline.
Ovdje i sada
Kako se osjećam sada? Važno je pitanje koje nas dovodi u sadašnji trenutak. To je ono što je važno. Da primijetimo svoje iskustvo SADA. Okruženi smo lošim vijestima. Tuđim mišljenjima o ishodu. Svojim strahom, strahovima svoje djece, najbližih i okoline. Koliko god ne željeli sudjelovati u tome, dotakne nas, a dobro smo načeti. To pitanje pomaže nam da prošlo iskustvo ostavimo u onom vremenu u kojem smo ga doživjeli, te da je u ovom trenutku naše iskustvo sasvim drugačije.
Volim postaviti to pitanje dragim osobama zato što me zanima kako su, a često dobijem odgovore poput: Jao, baš sam se jutros loše osjećala. Leđa su me boljela jučer. Ponovo proživljavaju svoja prošla iskustva sada. Iskustva koja smo proživljavali ne tako davno ponovno su nam se vratila. Mnogi su ih negdje duboko zakopali i sada su počela izlaziti na površinu. Strah je prisutan. U nama i oko nas. Naše tijelo to osjeća.
Osjetite kako osjećate svoja ramena, svoja leđa - što je tu prisutno. Oslobodite prostor oko sebe i prostor u svojim mislima. Na koji način?
Primijetite kakve razgovore vodite i kakav osjećaj oni stvaraju u vama?
Postavite granice. Sasvim je OK da kažete: Ne želim sudjelovati u tom razgovoru, ne želim to slušati. Izrazite svoje NE jasno i glasno.
S djecom razgovarajte otvoreno i sa suosjećanjem. Primijetite svoje misli, ako su one opterećujuće i negativne, s nježnošću im dozvolite da budu tu i vi svjesno preusmjerite fokus na disanje. Svjesno dišite par minuta.
Pružite sebi suosjećanje, podijelite ga s drugim osobama. Kada primijetite da osjećate bijes, strah ili ljutnju pokušajte s ovom tehnikom.
Brza je i jednostavna i kada je uvedemo u život može nam biti od velike koristi. Zove se suosjećanje prema sebi.
Sjednite ili stanite mirno. Nježno položite ruku na srce (ako vam to odgovara). Duboko udahnite i izdahnite. Izgovorite nježno u sebi ili na glas: Upravo sada mi je teško. Osjećam se tužno, ljuto, bijesno... Svi se ponekad ovako osjećaju. Sve će biti uredu.
Izraze suosjećanja prilagodite sebi i onako kako vama odgovara. Izgovarajte ih nježno i s razumijevanjem. I osjetite kako vam se tijelo i misli umiruju.