Kada sam se prvi put susrela s konceptom mindfulnessa, doslovno me 'izbio iz cipela'. Kao da sam ponovo oživjela. Dosljedno sam izvodila prakse i uživala u otkrivanju vlastitih slojeva. Onih koji su se nalazili ispod moga vrata, u tijelu, daha u njemu, senzacija u srcu, trnaca po mojim nogama. Svijet osjećaja otvarao se preda mnom kao da sam otvorila knjigu koja je pisana nevidljivom tintom, a ja sam shvatila kako tinta može postati vidljiva. Čarobna riječ je mindfulness.
Željela sam tu vrijednu vještinu prenositi i drugima i krenula na edukacije. Ušla sam u um. Da, praksa me vraćala u tijelo, ali nedovoljno. Kako bih što više znala, skupila što više informacija i činjenica, puno više sam čitala i pisala, negoli sam bila u praksi. Gubila sam svoju vezu s tijelom i mudrosti koja je dolazila iz tijela. Mindfulness dolazi iz tijela, prenosi se iz tijela i prakse kada se rade dolaze iz tijela. Povezanost mindfulnessa i mene krenula je iz osjećaja, a onda sam ga, uz put, izgubila.
Taj osjećaj postaje manje intenzivan kad naš um preuzme ulogu i počne voditi. Mnogi od nas svoja iskustva prolazimo u glavi, ne dozvoljavajući si osjećati jer se bojimo, ne znamo kako, nismo naučili, osjećamo u mislima. Um i tijelo imaju neraskidivu vezu. Dopustili smo da vremenom um prevlada i vodi nas. Naše tijelo u potpunosti ignoriramo.
Kada se spustimo svojom pažnjom u tijelo, koliko god da smo u našem umu uznemireni, počet ćemo se opuštati. Osjećamo u tijelu. Kada smo u tijelu prisutni smo u sadašnjem trenutku. Tijelo nam pomaže da se uzemljimo i umirimo svoj um. Utišamo misli. Smirimo mentalnu aktivnost. Živimo u svijetu u kojem se kaže da onaj tko ima informacije vlada. Na isti način možemo gledati i prema sebi, prema unutra - onaj tko ima informacije koje mu tijelo šalje, prepoznaje ih i vlada sobom.
Kada se plašimo osjećaja plašimo se sebe i svojih potencijala koji ostaju neotkriveni u nama. Potisnuti od strane uvjerenja koje smo stvorili. Strah od nepoznatog veći je od straha od ostanka u poznatom. Osjećaji nam pomažu da nadiđemo sumnju koju stvara um. Suosjećanje nas sve povezuje. Suosjećanje je i sila prirode i ljudsko iskustvo. Sedam minuta dnevno meditacije suosjećanja nakon 6 tjedana ostavlja vidljive promjene na strukturi našeg mozga. Poklonite sebi par minuta prakse suosjećanja dnevno i promijenite način na koji se osjećate, doživljavate sebe i svijet oko vas.