Moj životni poziv krenuo je iz vlastite potrebe za upoznavanjem sebe, osjećala sam potrebu naučiti se nositi sa životnim situacijama u kojima sam se našla. Radionice i edukacije nešto su u čemu posebno od tada uživam. Bilo da su one za vlastiti gušt ili za potrebe profesionalnog razvoja.
Nedavno je moja draga prijateljica Sanja Mc McMurtry održala radionicu koju sam dugo čekala i radovala joj se. Riječ je o radionici s konjima. “The art od Leadership” - umijeće vođenja. U najavi je pisalo “Konji su učitelji, vi ste učenici, a ja sam samo facilitator”.
Svjesna sam koliko su životinje koje imam obogatile moj život i promijenile ga. Učenje s njima je kontinuirano, spontano i prirodno dolazi iz suživota s njima. Konje nazivaju plemenitim životinjama. Kada sam bila mala imala sam prilike biti s njima kod bake i djeda. Tog perioda sjećam se u magli i više se nisam imala prilike boraviti u njihovoj blizini.
Tema ove radionice, dakle, bila je umijeće vođenja. Mi kroz život vodimo i sebe i druge. Koje su naše prednosti i mane u tome ponekad znamo i želimo vidjeti, ponekad ne želimo. Taj dan konji su bili moje zrcalo. Onoga što mislim, činim, refleksija moga ponašanja i mojih misli.
Puno puta smo čuli što je vizualizacija i kako vizualizirati. Kognitivno nam je jasno kolika je snaga namjere. Kada to imaš prilike vidjeti u radu sa životinjom koja reagira na tvoje misli, fokus i osjeća ono neizrečeno i primijeti kada si u distrakciji ili nedorečen, dolazi do onog AHA trenutka.
Uz njih sam dobila tjelesno i osjetilno iskustvo vizualizacije, distrakcija, namjere, smjera kretanja, povjerenja u sebe. Koliko je moć snažna i dobra za svakoga od nas i kako upravljati njome. Moć utjelovljenog znanja koje se traži od mindfulness učitelja u ovom seminaru dobilo je još jednu potvrdu.
Na kraju seminara sam napisala osvrt: Konji su prikazali one dijelove mene koje sam namjerno uljepšavala jer ih nisam bila spremna prihvatiti. Kada oni zrcale one dijelove tebe koji ti baš i nisu po volji na njih se ne možeš ljutiti, nemaš se potrebe braniti, opravdavati, nadjačavati. Konj je ispred tebe čista srca i nema ništa od toga da se nadmudruje s tobom ili nameće iznad tebe. On je uvijek tu u sadašnjosti bez skrivenih namjera.
“Čarolija je u tome da konj kao „učitelj“ ne prosuđuje, ne mari jeste li mršavi ili debeli, „dobri“ ili „loši“, bogati ili siromašni, slavni ili neslavni… Konj vas vidi, doživljava i prihvaća baš takvim kakvi ste tom trenutku, u svojoj autentičnosti. Konj vam daje feedback o tome koje su vaše snage, a koje manjkavosti i to bez kritike već s dobronamjernošću, povjerenjem i strpljivosti. Konji žive sada i ovdje! Usudila bih se reći da je konačni rezultat sudjelovanja u ovom seminaru taj da ljudi postaju bolji ljudi, konji ostaju predivni konji, ali postaju i bogatiji s dobrim iskustvima s ljudima – a zajedno postaju unikatno krdo dviju vrsta: homo sapiens & equine! “, rekla je Sanja Mc McMurtry, voditeljica seminara.
Nakon seminara moj odnos i način na koji gledam konje u potpunosti se promijenio. Sada ona izreka koja kola u narodu “Glup si kao konj” koja je uvredljiva za tu plemenitu životinju dobiva novu dimenziju. Spomenuti konja i osobu u istoj rečenici za tu osobu je kompliment.
Vježba koju vam preporučujem da učinite danas kako biste se povezali sa svojim pravim 'Ja'
Kada odmah odgovoriš na postavljeno pitanje sa “Ne” - zastani na trenutak i provjeri je li to iz tvojeg sadašnjeg Ja, iz onog iskustva, vrijednosti, uvjerenja, znanja koje imaš u ovom trenutku ili to dolazi iz tvojih prijašnjih iskustava. Je li tvoj um u tom trenutku otvoren i neosuđujući. Primijeti. Obrati pozornost na dah. Na svoje disanje i kako ti se ramena podižu i spuštaju pri svakom udahu i izdahu. Primijeti sada je li tvoj odgovor jednak. Imamo pravo promijeniti odgovor - to je ljepota koja je dana nama ljudima.