Često čujem rečenice: 'Postoji li neka tehnika ili metoda da mi hrana postane odbojna, da prestane želja za slatkim? Moja potreba za hranom je ogromna i nesvladiva. Voljela bih da postoji čarobni štapić i da riješi jedan od najvećih problema današnjice - prekomjernu težinu.' Ne postoji čarobna metoda ni čarobni štapić, ali postoje načini kako da dođemo do cilja manje težine. 

Nutricionizam nam ukazuje kako i koliko jesti. Tu je naše povjerenje u nas same i u naš cilj. Napomenimo i želju za novim stilom života i razumijevanje da je potrebno raditi cijeli niz malih koraka kako bi došli do željene slike. Najčešće kažemo da želimo skinuti kilograme, a ono što zaista stoji iza te želje je promjena odnosa prema sebi. Sakrili smo se ispod tih naslaga. Sprijateljili smo se s hranom koja nam je postala prijatelj, ljubavnik, oslonac kada nam je teško, ali i kada slavimo. 

Ima ona jedna poslovica 'bez muke nema nauke' - tako je nekako i u ovom procesu. Prvo je potrebno prihvatiti sebe upravo onakvim kakvim smo sada kako bismo mogli uživati u sadašnjem trenutku, a ne da zadovoljstvo i sreću ostavljamo za vrijeme kada budemo mršaviji. Potom je potrebno prepoznati koje emocije hranimo, kako se one zovu i za što nam je zamjena upravo ta druga krafna svaki dan koju pojedemo. Moramo biti iskreni, ali istovremeno nježni prema sebi. To znači da kada posustanemo, ohrabrimo se i krenemo dalje.

Dubravka Fazlić
Privatna arhiva Dubravka Fazlić, savjetodavna terapeutica, učiteljica mindfulnessa i poduzetnica

Kada učimo jesti na novi način, stvaramo novi odnos s hranom, ali i sa sobom. Učimo tko smo, kamo idemo, za čim žudimo i koliko vrijedimo. Tada ćemo obraćati i više pozornosti na hranu koju unosimo u sebe, u jedino tijelo koje imamo. Svoj hram. Kako biramo za sebe dobru odjeću, dobre knjige, kvalitetne cipele, finu kavu ili upravo onu kremu za lice koja će nam nahraniti kožu, tako bismo trebali birati i hranu i način na koji je unosimo u sebe. I to u količinama koje je potrebno vašem tijelu, ne vašim emocijama.

Ima još nešto što čujem: 'Ali ja tako volim jesti, kako da stanem kada je tako fino?' Okus finoga i zadovoljstva imamo na početku kada počinemo jesti. Tada trebamo uživati u hrani, kao u povjetarcu usred vrućeg ljetnog dana. Stati, osjetit, pomirisati, okusiti, dozvoliti sebi da u potpunosti uživamo. I da čujemo signale svoga tijela kada nam je dosta. 

Naučite prepoznavati kako hrana djeluje na vas. Koji se osjećaji i senzacije pojavljuju. Misli koje dolaze. Pogledajte i napravite vježbu iz videa ispod. Tu leži tajna u umjerenosti, dosljednosti i poznavanju sebe.

Svima nama treba pomoć, pa možda i vama da pronađete put koji vam odgovara. Put na kojem ćete upoznati sebe.