KAKO SE OSLOBODITI NARCISOIDNOG RODITELJA? Koraci koje možete poduzeti kako biste nadišli traumu odrastanja

Prošlog tjedna govorili smo o pet ključnih tipova narcisoidnih roditelja. Danas se posvećujemo onima, koji i sada osjećaju tragove tog poremećaja i još ih u sebi nisu pomirili. Ako ste se prepoznali u jednom od odnosa, znajte kako niste sami. Proces u koji ulazite, onaj izlječenja, kompleksna je pomirba prošlih događanja i spoznaja u njima te refleksije na sadašnjicu. Prizivom sjećanja, u vama se mogu probuditi neželjeni osjećaji. Memorije koje već godinama izbjegavate vrlo će vjerojatno ponovno izići na svijetlo dana. Stoga se nemojte plašiti zatražiti stručnu pomoć. Simptomi koji su asocirani za žrtve obuhvaćaju paletu osjećaja poput ljutnje i konfuzije, problema sa spavanjem, nedostatka samopouzdanja, žrtvovanja vlastitih potreba. Ali, kako biste smogli snage ući u proces razrješenja, ne dopuštajte im preuzimanje kontrole. Pokušajte ih radije obuzdati.

Zbog odrastanja u svijetu projekcija i kontinuiranog straha od neuspjeha, nedostatnosti, vaše unutarnje dijete, koje suočavanjem ispoljava van i dalje trpi strahove i sumnje. Naviklo na omalovažavanje i uvrede, samo kroz godine sebi postaje kritičarom, unutarnjim roditeljem koji u odrasloj inačici može izazvati prisutnost sramote. Tome treba pristupiti iskrenim progovaranjem. Obratite se osobi od povjerenja, otvorite se. Nemate se čega sramiti. Morate si napokon oprostiti stvari koje nikada nisu bile pod vašom kontrolom.

Tugovanje za onime što nikada nije bilo

Čak i ako ste svjesni kako se vaš roditelj nikada neće pretvoriti u osobu koju zaslužujete i priželjkujete, kako biste krenuli dalje morate prežaliti, odtugovati svoje izgubljene snove. Dijete u vama, još uvijek se nada kako je moguće izgraditi neki novi život. Ono traži bijeg od stvarnosti. Sjetite se svijeta koje je ono zamišljalo. Sjetite se kako je vidjelo sebe, odnos s roditeljem. Vaša bol u ranjivoj dobi tijekom odrastanja vjerojatno je mnogima bila nevidljiva pa se tako i dijete u vama osjećalo. Izolirano, željno pažnje. Vi ga imate priliku vidjeti, a posebno razumjeti. Tuga je intiman proces koji će vjerojatno opet potaknuti i ljutnju, ali bez suočavanja s onime što ne želite vidjeti postoji šansa kako ćete svoje nerealizirane želje vezane uz ljubav i pažnju tražiti na drugim mjestima. Gotovo opsesivno, kako biste nahranili sve ono što mislite da trebate i zaslužujete, a zapravo ne znate što to gladno čudovište predstavlja. To može izazvati dodatne traume. Prežaliti i otpustiti ljutnju omogućit će vam lakši pristup odnosu s roditeljima koji sada imate. Ne znači kako će biti bolji, ali vi ćete si na taj način dati pravo sagledati ga iz svoje perspektive. Perspektive osobe koja zna što je uistinu bila njezina stvarnost.

Postavljanje granica i izgradnja kanala potpore

Zaslužujete okružiti se ljudima u koje imate povjerenje i na koje možete računati u kriznim situacijama. Proces postavljanja granica prema roditeljima može biti mnogo kompliciraniji od onog koji se odnosi na ljude uz koje niste biološki vezani. Pogotovo, jer postoji šansa kako se još uvijek nadate u bolji ishod i želite raditi na resetiranju odnosa. Svako razočaranje, odbijanje može biti emocionalno iscrpljujuće i važno je izgraditi odnose, van tog urušenog sistema, na koje se zaista možete osloniti. Postavljanjem granica pokazujete kako više niste ono dijete koje boluje zbog uskraćenih prilika i koje se nalazi u bezizlaznoj situaciji. To ne znači pak kako morate odsjeći sve veze, ali vi imate pravo birati i postaviti dinamiku komunikacije. Ograničavanjem vremena koje s njima provodite lakše ćete utjecati na ono što želite dobiti i na roditeljeva očekivanja.

Moguće su situacije u kojima novi obrasci ponašanja s vaše strane mogu u roditelju pojačati potrebu za okrivljivanjem, uzvraćanjem nekom vrstom kontroliranja. No, to je čest scenarij i treba imati strpljenja te vjerovati u proces odmicanja. Ponašate li se prema njima kao staložena, jasna, odrasla osoba koja je sada svjesna realnosti i neovisna, u jednom trenutku će vjerojatno shvatiti kako gube bitku. Bit će primorani iskoristiti ono što im nudite. Potpora je tu ekstremno važna jer kroz ovaj period ne biste trebali prolaziti sami. Samo zapamtite: prvo mislite na sebe, ne što odmicanje može značiti za roditelja.

Raskid lanca međugeneracijske traume

Narcisoidni roditelj u mnogim slučajevima i sam je osjetio neku vrstu emocionalnog uskraćivanja kroz djetinjstvo. Ono što nije dobio od vlastitih roditelja, traži u ostalima u svojem okruženju. Neke njihove žrtve smatraju dugi dio života kako je takvo ponašanje zapravo normalno. Što ne čudi, jer to je jedina stvarnost koju intimno proživljavaju. Ovaj korak, nikako nije lako poduzeti jer, za prekid međugeneracijske traume žrtva si treba dopustiti priznati zlostavljanje. Reći to naglas. Tek tako započet ćete si sami davati alate i ljubav koja vam je potrebna za samopouzdanje i rast. Tek tada moći ćete graditi nove kvalitetne odnose s ljudima, obitelji koju ćete jednom možda imati.

Za to je ujedno potrebno i oprostiti. SEBI. Onoj osobi koja se više ne može pretvarati. Onoj osobi kojoj je nanesena bol. Koja i dalje voli tog roditelja. Oprostite si što ste bili ranjivi. Bili ste ipak, dijete.