Kad ti krivnja sjedne na prsa vjerojatno ne biraš najpametnije riječi.
Ako ti je ljutnja dostupna, možda se postaviš: 'Pa što i da jesam kriva? Što sada?'
A možda se jednostavno ukipiš i poželiš da si nevidljiva.
Iza ove dvije naizgled potpuno suprotne reakcije stoji ista duboka uznemirenost i strah.
Meni nije bilo lako nositi se s krivnjom.
Sva bi ustreptala kao da se svijet ruši.
Onaj osjećaj da vrištiš u magli, a nitko te ne čuje.
Uplašena, bespomoćna, nemaš se za što primiti.
No mene i ljuti kada osjećam kako mi se nameće krivnja.
Prepoznaješ li pokušaj kontrole u optužbama?
Postoje ljudi koji ti nesvjesno nameću krivnju jer se tada oni osjećaju bolje.
To je često njihova vlastita krivnja koju im je lakše usmjeriti na tebe.
No postoje i oni koji krivnju svjesno koriste da bi natjerali vodu na svoj mlin.
Vjerujem da si se susrela s tim majstorima manipulacije, nažalost i na vodećim pozicijama.
Recept je jednostavan: prenesu ti odgovornost koja nije tvoja, a ti imaš osjećaj da se ne možeš obraniti. Oni djeluju glasnije, rječitije ili jednostavno moćnije od tebe.
I ako imaš nisku toleranciju na vlastitu reakciju krivnje, napravit ćeš sve samo da ne proživljavaš taj gubitak tla pod nogama.
Čim se počneš braniti, izgubila si bitku
Možda ćeš krivnju pokušati riješiti kroz dijalog i dokazati zašto nisi kriva.
No to se pretvori u raspravu i neizdrživi pritisak.
Na kraju se pokupiš pokunjena i stisnutih ramena.
Dok god te krivnja preplavljuje, rasprava je zamka.
Jer to preplavljivanje aktivira obrambeni mehanizam i otežava racionalno razmišljanje. Zato se tek poslije sjetiš što si 'trebala' reći.
U tim trenucima s tobom je lako manipulirati i kontrolirati te.
I onda završiš, primjerice, s natovarenim dodatnim projektom koji uopće nije bio tvoj.
To vrijedi u svakom odnosu: i sa šefom, i sa suprugom, roditeljem, djetetom...
Što funkcionira: ljutnja, ugađanje ili distanciranje?
Neke od nas uspiju se obraniti kroz ljutnju.
Ako dovoljno pobjesniš, svi će te se prepasti i odustati od okrivljavanja.
Ali ta ljutnja te poslije košta pa ponekad izgubiš važan odnos.
Kada izgubiš posao ili ostaneš sama, možda se pitaš je li ta ljutnja bila toga vrijedna?
Neke od nas se odsjeku od sebe i nastoje zadovoljiti 'okrivljivača'.
Odnos možda i opstane, ali i to te skupo košta.
Nakon svih silnih kompromisa možeš li se uopće prepoznati?
No i tada se možda taj gubitak sebe čini manje strašan od odbacivanja i samoće.
A neke od nas se samo distanciraju.
Ne na odrasli, zreo način već se jednostavno dogodi tjelesno i emocionalno zamrzavanje.
Niti se stvarno usudiš više uspostaviti odnos.
Niti imaš pravi kontakt sa samom sobom.
Jer jedno i drugo izaziva intenzivne reakcije i snažne emocije koje jednostavno ne možeš više podnijeti. Previše je.
To su sve naši obrambeni obrasci nastali još u djetinjstvu, a danas nam više štete nego koriste.
Kada promjena razmišljanja neće umiriti tijelo
Postoje logični savjeti kako bi se mogao razriješiti osjećaj krivnje pa će te netko pitati:
'Pa tko je tu stvarno odgovoran?'
'Možeš li ti uopće stvarno biti kriva?'
Možda ću te to pitati i ja u terapiji, ali ne odmah i ne kao rješenje.
Logično razmišljanje i osjećaji nisu se razvijali u isto vrijeme i nisu na istom nivou.
Jedno je u glavi, a drugo u tijelu.
Ako si snažna u glavi, možeš uvjeriti samu sebe da se ne osjećaš krivom jer to i nisi.
No u tvom tijelu i dalje postoji nemir.
Posebno ako su te tovarili krivnjom kao dijete i možda ti i danas u ušima odjekuje:
'Zločesta si.'
'Sada si me naljutila!'
'Prestani plakati bez veze!'
I kada tvoje tijelo ne slijedi tvoju logiku, možda ćeš se osjećati neadekvatno i glupo.
Jer ne znaš kako si više pomoći i prestati osjećati tu uznemirenost.
Neke od nas tu će se jednostavno odsjeći od osjećaja i tijela.
Ako se to tebi dogodilo, u terapiji će ti trebati vremena da se osjetiš dovoljno sigurno i ponovno otvoriš onome što osjećaš.
Jer misliti da nešto osjećaš nije isto što i osjećati.
Osjećaji nisu misli i prepoznajemo ih kroz senzacije u tijelu.
Zato logika funkcionira samo do određene točke.
Može ti pomoći da svjesno kontroliraš ponašanje i mijenjaš ga.
Ako želiš otpustiti grč krivnje iz tijela
Tvoj obrambeni obrazac nije samo tvoje ponašanje već i reakcije tvojeg živčanog sustava. Plitko disanje, blok u grlu, magla u glavi i ti sigurno imaš neke svoje primjere.
Kako možeš pristupiti tim automatskim, neugodnim reakcijama?
Prvo pažljivo promatraš i osjećaš kako točno reagiraš.
Ne samo riječima, već reakcijom tijela.
Primjerice, kada ustreptiš i imaš osjećaj da bi najradije nestala.
Kako to točno radiš?
I u početku to može biti zahtjevno i zbunjujuće, ali zato je to najefikasnije raditi uz profesionalnu podršku.
Zajedno istražujemo kako možeš dozvoliti tijelu da dovrši tu potrebu, za bijegom primjerice. Kroz primjenu tjelesne terapije možeš doslovno otpustiti naboj i nemir koji osjećaš. Recimo da su ti se i noge tresle dok si osjećala nemir. Kroz vođenu vježbu zaista im dopustiš da otrče negdje na sigurno, impuls nestaje i nastupa olakšanje.
Znam da ti se možda čini zahtjevno osjetiti ogoljelu reakciju.
Nisi jedina koja se tako osjeća.
Kad vidiš da se to događa i drugima, počinješ shvaćati kako otvaraš put emocionalnom sazrijevanju. I tu počinje olakšanje.
