Ples u muško-ženskim odnosima

Temeljni zakon na kojemu počivaju međuljudski odnosi je zakon dinamičnosti. Kao i mnogo toga u životu, i odnosi između ljudi stalno se mijenjaju. Dinamika odnosa često nas zna zbuniti i, baš kada pomislimo da o partneru znamo sve, iznenadi nas neki njegov (ili njezin) potez, stajalište, riječ ili propust. Upravo vođena tim mislima, volim o odnosima razmišljati kao o plesu. Ta mi je metafora draga jer dobro opisuje upravo ono što se u odnosima često događa.

Ples koji se stalno odvija u muško-ženskim odnosima čest je izvor nerazumijevanja, pa i nezadovoljstva između partnera u vezi. Dva koraka naprijed, jedan nazad, dva lijevo, dva desno, pokoji okret, strast i ritam – sve je tu prisutno. No kao i u plesu, rado se izvlačimo govoreći da jednostavno nemamo smisla za tu vještinu. Premda postoje škole plesa, mnogi nikada ne upišu tečaj, ne završe ni osnove, a kamoli neku ozbiljniju školu. Plešemo kako znamo i umijemo.

I o ljubavi učimo kroz život bez prave poduke. Upravo kao o plesu, o odnosima učimo gledajući svoje roditelje ili primarne skrbnike pa te obrasce usvajamo na nesvjesnoj razini. Često nam nedostaju prave upute o koracima koje bi taj ples učinile čistim užitkom.

Nekoliko savjeta o koracima za zdrave i funkcionalne odnose koji bi vam u tom plesu odnosa mogli pomoći neće biti na odmet, zar ne!? Ovih nekoliko savjeta smatram i najvažnijim i najtežim – jer ih i sama i dalje učim:

Uspješno prenijeti svoje potrebe, dati partneru do znanja što je za vas u vezi prihvatljivo, a što nije. Zdrava komunikacija zahtijeva od nas da ono što želimo svrsishodno, jasno i pravovremeno kažemo. No da bismo to zaista mogli, trebamo prije svega sami biti svjesni što su naše potrebe, a onda ih i znati izraziti. Da biste svladali ovaj korak, prije svega morate steći vještine samopromatranja, a onda i komunikacije. Sljedeći važan preduvjet da ovaj korak pravilno izvedete jest realističnost u očekivanjima.

Nema zdrave komunikacije i odnosa bez realnih očekivanja. Maštanje o idealnom partneru koji će ispuniti sve naše potrebe (a koje nismo do sada ispunili) priređuje scenu za dramu i tragediju, a ne za senzualni ples u kojem uživamo udvoje. Iskazujući svoje potrebe kojih smo svjesni, uz realno postavljena očekivanja i prema sebi i prema partneru, dobit ćemo pravi rezultat. U ljubavi za borbu nema mjesta.

Spremnost na kompromis, fleksibilnost, prihvaćanje različitosti. I kada imate tu sreću da ste naišli na osobu koja vam je potpuno kompatibilna, postoji mogućnost da kroz život idete različitim tempom, pa dok jedan raste i razvija se brže, drugi to čini u svojem ritmu. Osim toga, i životni izazovi dolaze u različitim razdobljima (nekome roditelji umru ranije ili jedan partner dođe prije od drugog u fazu zasićenja poslom, ili neka treća kombinacija).

Važno je, stoga, imati razumijevanja za onoga s kojim dijelimo život. To je lakše reći nego ostvariti, ali broj veza koje traju i koje su uspješne (unatoč svesrdnim prikazima u medijima zbog kojih nam se čini da trajni odnos jednostavno nije moguć) govori o tome da ima onih koji u tome itekako uspijevaju.

Poštovanje između osoba koje su u intimnom odnosu. Poštovanje je temeljna vrijednost svakog odnosa do kojeg nam je stalo i uvjet bez kojeg se ne može. Kada u odnos uđete s nekim za koga ne osjećate poštovanje, pitanje je dana kada će kola krenuti nizbrdo. Gledati u partneru ono zbog čega ga poštujemo, a ne ono što nam smeta, put je u ljubav i nakon zaljubljenosti.

Kada nekoga poštujete, spremni ste od njega i učiti. Kada mu izražavate poštovanje, osjećate se i sami vrjedniji. Osjećaj koji imamo kad slavimo uspjeh svojeg partera kojeg poštujemo daje nam ispunjenje ravno vlastitu postignuću. Koliko je poštovanja prisutno u vašem odnosu? Učinite upravo izražavanje poštovanja temeljem ljubavi i intime koju gradite u vezi.

Spremnost da oprostite. Opraštanje je ključ za vrata do ljubavi. Prve sam poduke o tome dobila iz knjiga Geralda Jampolskog i otkrila vrijednost opraštanja. Čak i kada toga nismo svjesni, možemo povrijediti i biti povrijeđeni, no vezati se za povredu znači osuditi se na lekciju koja je vrlo bolna. Bliskost, bez koje nema pravog odnosa, skida maske i oklope i postajemo veoma ranjivi, no to je i cijena koju treba biti spreman platiti.

Opraštati znači uvidjeti lekciju prije nego krivnju i odgovornost, a spremnost da oprostimo pogrešne korake u ljubavnom odnosu čini nas jačima. Drugoj strani i samima sebi dajemo još jedno važno pravo – pravo da budemo ljudi, nesavršeni i unatoč tomu vrijedni. Učimo zajedno na svojim i tuđim pogreškama bez ljutnje, bez gorčine, bez želje da kaznom zadamo (barem) istu bol koju smo sami osjetili. Bez te spremnosti osuđeni smo na vječno traženje i nove lekcije iz starih udžbenika.

Biti osoba na koju se partner može osloniti. Snagu međusobnog odnosa život iskušava svakodnevno. Podrška u teškim vremenima nezamisliva je bez povjerenja. Postoji predivna vježba u kojoj dvoje ljudi iskušavaju međusobno povjerenje prepuštajući svoje tijelo u ruke partnera dok su okrenuti leđima. Koliko simbolike ima u tome da zatvorenih očiju dopuštamo tijelu pad znajući da nas čekaju ruke kojima vjerujemo.

Održite svako obećanje koje date partneru, a prije nego što obećate, razmislite o tome jeste li ga spremni održati. Neka iz vaših usta ne izlaze riječi koje ćete sutra biti u stanju pogaziti, jer tako od odnosa radite banalnost. Ne vodite pri tome evidenciju, već povjerenjem i poštovanjem, uz spremnost na opraštanje, zaplešite sa svojim partnerom ljubavni ples koji je sve samo ne banalan.