Napravit ću to poslije, sutra, za vikend – česte su izjave svih onih koji odgađaju obaveze. Istraživanje kanadskih znanstvenika sa Sveučilišta u Calgaryju utvrdilo je da su za odugovlačenje u 22 posto slučajeva krivci geni pa se tu ništa ne može promijeniti, ali, kad je riječ o preostalih 78 posto, čini se da ima lijeka. Svodi se na četiri jednostavne riječi.
„Prvo djeluj, misli poslije“, savjetuje Herminia Ibarra, engleska ekonomistica i autorica knjige Act Like a Leader, Think Like a Leader. Umjesto tipičnog introspektivnog pristupa vodstvu, Ibarra zagovara pristup „učenja kroz akciju“. „Jedini način kako napraviti promjene jest da, kroz praksu i posao, upregnemo svaku crtu svoje osobnosti sve dok ne budu dovoljno utemeljene na iskustvu. Učimo tko smo iskušavajući stvarnost, a ne gledajući unutar sebe“, napisala je Ibarra.
Znamo da učenje na vlastitoj koži može biti teško. Ono uključuje rizik i može završiti neuspjehom, ali, kako se kaže, tko ne riskira, taj ne profitira. S tom se krilaticom slaže i engleski filozof Roman Krznaric koji u svojoj novoj knjizi Carpe Diem: Seizing the Day in a Distracted World kaže da je „učenje na vlastitim greškama jedan je od najučinkovitijih alata učenja koje je stvorilo čovječanstvo“.
.png)
.png)
