Dvije vrste sreće

Kemijska aktivnost gena, poznata kao genska ekspresija, mijenja se pod utjecajem raznih faktora. Velika je vjerojatnost da su geni toliko fluidni, da se njihova ekspresija mijenja u skladu s mislima, osjećajima i raspoloženjem pojedinca. Ako je to istina, tada jednostavna rečenica, poput: “Sretan sam!“, zahtijeva genetsku varijaciju. Riječi su samo riječi, ali genska ekspresija je činjenica.

Ovo je ustanovljeno tijekom prve studije o povezanosti gena i sreće. Znanstvenici sa sveučilišta UCLA, otkrili su da poveznica gena i sreće ima dvije strane. Ljudi koji su sretni jer imaju osjećaj svrhe i smisla u životu, pokazali su pozitivnu gensku ekspresiju u svojim imunološkim stanicama, naročito zato što su uzrokovali protuupalnu i antivirusnu reakciju.

Ovakva vrsta sreća nazvana je eudajmonističkom, prema grčkoj riječ eudaimon, što znači sreća. S druge strane, ljudi čija sreća ovisi o vanjskim utjecajima, imali su gensku ekspresiju koja je bila gora nego kod nesretnih ljudi te su bili skloni upalama i imali manju sposobnost borbe protiv virusa. Ovakva vrsta sreće nazvana je hedonističkom, po grčkoj riječi za užitak.

Geni znaju istinu

Zanimljivo je da obje vrste sreće uzrokuju jednak osjećaj. Kao što je jedan znanstvenik primijetio: “Obje skupine ljudi imaju jednake razine pozitivnih emocija. No njihovi su genomi reagirali različito.“ Možemo zavarati sami sebe da smo sretni, ali naši geni znaju istinu. Upale su povezane sa širokim spektrom poremećaja, od bolesti srca do tumora.

Mnogo prije ovih genetskih istraživanja, indijska duhovna tradicija opisivala je dva puta do blagostanja – put mudrosti i put užitka. Aristotel je bio prvi mislilac na Zapadu koji je poučavao uzrok sreće, koju je smatrao sinonimom za dobro proživljen život.

Aristotel je smatrao da je svrha čovjekovih radnji neko dobro koje on postiže svojim djelovanjem. Postoji nebrojeno mnogo djelovanja i ciljeva, stoga postoje i nebrojena dobra. Ali sva ta pojedinačna dobra imaju svoju svrhu, neko više dobro. Tvrdio je da je eudaimonia, blaženstvo, apsolutno dobro i cilj svega djelovanja.

Epigenetika - geni nisu sudbina!

Hedonizam i konzumerizam

Dakle, genetika i filozofija slažu se u jednome – sreća zahtijeva svjesno djelovanje usmjeravano principima. Jednostavno biti dobre volje nije jednako kao živjeti sretno. Ako pogledamo širu sliku, vidjet ćemo da se u današnje vrijeme život temelji na hedonizmu i konzumerizmu.

Ljudi se osjećaju dobro kada kupe veći televizor, igraju video igre, presele se u veću kuću i tako dalje. Pritom ne razmišljaju kako njihovi užici djeluju na okoliš i čine sve što mogu ne bi li osjetili zadovoljstvo.

Sreća je ključna za egzistenciju

Iako je vrlo izazovno odmaknuti se od hedonističkog života, to ima višu svrhu – spašavanje planete i osiguravanje budućnosti novim generacijama. U korijenu grčke riječi za sreću nalazi se koncept “napretka“ ili “cvjetanja“, a umirući planet ne može napredovati.

Ukratko, sreća je danas jednako ključna za ljudsku egzistenciju kao što je bila i prije nekoliko tisuća godina. Jedno genetsko istraživanje nije dovoljno da nas potakne da ponovno proučimo što znači potraga za srećom. Ali barem potvrđuje da su svjetske tradicije odavno znale o čemu govore.

Izvor: deepakchopra.com