Epigenetika - geni nisu sudbina

Biologija vjerovanja

Utjecaj okoline

Na pretpostavku o prilagodljivosti gena nadahnulo ga je istraživanje britanskog biokemičara Johna Cairnsa, koji je 1988. godine otkrio da se geni primitivnih organizama mijenjaju pod utjecajem okruženja. Dr. Cairns je proučio kulturu bakterija E. coli, koje nisu imale gene za probavljanje mliječnog šećera laktoze. Stavio je bakterije u posude napunjene isključivo laktozom da bi provjerio hoće li bez odgovarajuće hrane uginuti.

Nakon nekoliko dana, iznenadilo ga je otkriće da su se bakterije razmnožile u svim posudama i hranile se laktozom. Kod petine bakterija nastala je genska mutacija koja im je omogućila probavljanje laktoze. Eksperiment je nekoliko puta uspješno ponovljen, pa su biolozi zaključili da su se pod utjecajem okoline geni izmijenili da bi bakterijama omogućili preživljavanje.

Kao prekidači

Liptonova se teorija oslanja na epigenetiku, disciplinu koja proučava utjecaj okoline na gene, iako molekularna biologija tvrdi kako su obilježja organizma utvrđena genskim kodom te da živa bića ne mogu bitno utjecati na svoje osobine. Prema Liptonovu mišljenju, nitko nije rob svojih gena, nego može sam regulirati svoje tjelesne funkcije. Koliko je istine u tome?

„Genetika proučava redoslijed građevnih elemenata u molekuli DNK, a epigenetika se bavi proučavanjem kemijskih promjena na molekuli DNK ili na proteinima omotanim oko DNK. Kemijske promjene na DNK djeluju kao prekidači koji uključuju i isključuju gene“, rekla nam je prof. dr. sc. Đurđica Ugarković, molekularna biologinja s Instituta Ruđer Bošković, dodajući kako su studije na životinjama pokazale da su epigenetičke promjene znatno češće od genetičkih.

O Liptonovu dolasku u Zagreb doznajte OVDJE

Sklonost prema bolestima

Djelovanje gena može se uključiti i isključiti pod utjecajem okoline, primjerice, hrane koju uzimamo ili čak majčinske brige tijekom ranog djetinjstva, jer su geni koji sudjeluju u razvoju osobito podložni epigenetičkim promjenama. „Neke od tih promjena mogu se doživotno zadržati i prenositi s roditelja na djecu kroz više naraštaja. Studije na jednojajčanim blizancima, koji su genetički identični, pokazale su da se epigenetičke promjene tijekom života nakupljaju. U prosjeku je svaki peti gen podložan utjecaju okoline, pa djelovanja gena kod blizanca s vremenom se sve više razlikuju, osobito ako žive odvojeno i u različitim životnim uvjetima“, tvrdi dr. Ugarković

Takve se promjene, kako kaže biologinja, mogu odraziti i na razliku u sklonostima prema bolestima jer je utvrđeno da se promjene u epigenetičkim profilima mogu povezati s nastankom tumora crijeva, prostate, želuca, grlića maternice, dojke i štitnjače, kao i neurodegenerativnih bolesti te psihičkih bolesti poput shizofrenije.

Plastika koja nas mijenja

„Neke kemikalije, kao što je bisfenol A koji se intenzivno koristi u izradi plastike, plastičnih boca i ambalaže za hranu, izrazito utječu na epigenetičke promjene. Stoga se trudnicama ne preporučuje konzumiranje hrane koja bi mogla sadržavati tu kemikaliju, a maloj djeci korištenje staklenih bočica umjesto plastike“, nastavlja naša sugovornica, ”a i za velik broj ostalih kemikalija i konzervansa koje uzimamo hranom također se pretpostavlja da izazivaju epigenetičke promjene. Zato je uzimanje zdrave hrane jako važno, osobito za trudnice i djecu u razvoju. Mislim da o tome nema prijepora između službene znanosti i alternative.“

Iako je očito da epigenetičke promjene nastaju zbog utjecaja okoline, molekularni mehanizmi putem kojih signal iz okoline u konačnici dovodi do promjene aktivnosti gena, odnosno promjene metabolizma, nisu posve objašnjeni. To je predmet mnogih eksperimentalnih istraživanja, a time se bavi i grupa dr. Đurđice Ugarković na Institutu Ruđer Bošković.

Prema klasičnoj fizici Isaaca Newtona, koja tvrdi da živimo u mehaničkom univerzumu, tijela živih bića nisu ništa drugo nego biološki strojevi. Prema toj teoriji, možemo popraviti pokvareni, odnosno oboljeli organizam ako samo promijenimo dijelove stroja kirurškim zahvatom, presađivanjem i kemijskim spojevima u lijekovima.

PageBreak

Nasuprot tomu, epigenetika daje naslutiti da i sadržaj uma može mijenjati i oblikovati organizam. To je moguće zato što svaka tjelesna stanica u svojoj membrani ima svojevrstan mozak. Stanični mozak inteligentno prima i obrađuje vanjske signale te na osnovi njih uključuje ili isključuje gene, utječući na sveukupno stanje organizma.

Prema Liptonovim spoznajama, okruženje koje navodi gene na promjenu nisu samo materijalne okolnosti, kao što su temperatura, sunce, vlaga i kemijski spojevi, nego i mentalni procesi. Geni reagiraju i na misli, uvjerenja i emocije pa biologiju možemo mijenjati umom.

Učinak loših vijesti

Ljekovita moć uma očituje se u blagotvornom učinku pozitivne sugestije i autosugestije na zdravlje. Lažni lijekovi i tretmani često imaju jednak učinak kao i pravi farmaceutski preparati, pod uvjetom da pacijenti vjeruju kako primaju stvarnu terapiju. Pozitivna sugestija pokazala se djelotvornom prilikom liječenja astme, Parkinsonove bolesti, depresije, anksioznosti i tjelesnih bolova.

Hodanje po žeravici još je jedan dokaz nadmoći uma nad tvari. Tisuće ljudi uspijevaju hodati po užarenom ugljenu, a da ne dobiju opekline, pod uvjetom da su uvjereni u uspjeh. S druge strane, oni koji sumnjaju u svoju otpornost na visoku temperaturu opeku se na istoj žeravici po kojoj su drugi gazili bez posljedica.

Sugestija djeluje i kad je riječ o negativnim uvjerenjima i mislima koja štete zdravlju, za što su ponekad krivi i grubi ili pesimistični liječnici. Dr. Lipton navodi slučaj pacijenta iz 80-ih godina prošloga stoljeća koji je umro nekoliko tjedana nakon što mu je postavljena dijagnoza poodmaklog raka jednjaka. U to se vrijeme vjerovalo da je takav karcinom smrtonosan u 100 posto slučajeva. No, autopsija je pokazala da je rak bio u ranoj fazi te da nije bilo dovoljno zloćudnih stanica za smrtni ishod. Pacijenta je, dakle, usmrtila loša vijest, a ne rak.

Energija misli

Lipton smatra pozitivnu sugestiju oblikom liječenja. Ako uvjerenje može uzrokovati promjene u fiziologiji, onda će „ciljano“ uvjerenje u djelotvornost terapije na njegovu bolest pomoći pacijentu da stvori promjene upravo na oboljelom organu. Prema njegovu mišljenju, tehnike prenošenja pozitivne sugestije pacijentima trebale bi se poučavati na medicinskom fakultetu. „Nažalost, ovaj se fenomen jedva spominje zato da bi studenti imali što više vremena za učenje o lijekovima i kirurškim zahvatima“, napisao je dr. Lipton.

„Konvencionalna je medicina uvjerena da su organizam i njegovi dijelovi u biti ‘glupi’ te da im treba vanjska intervencija radi reguliranja zdravlja. Zauzdavanje moći uma može biti djelotvornije od lijekova koje vam nameću farmaceuti i liječnici“, piše ovaj znanstvenik u svojoj knjizi.

Lipton tvrdi da energija misli neposredno utječe na tjelesnu fiziologiju. Navodi da misli, uvjerenja i emocije stvaraju molekule neuropeptida koje putuju tijelom, dolaze u doticaj sa stanicama tkiva i utječu na njihovu funkciju. Putem neuropeptida mentalna energija aktivira ili sprečava proizvodnju bjelančevina u stanicama, te tako utječe na rad organa.

Vibracija stanica

Sličnu je ideju predstavila dr. Candace Pert u knjizi Molecules Of Emotion: The Science Behind Mind-Body Medicine (Emocionalne molekule: znanost u temelju medicine uma i tijela). „Svaka stanica našeg tijela ima osobitu vibraciju. Kad stanice vibriraju određenom frekvencijom i u određenom ritmu, tijelo ispravno funkcionira i čovjek se osjeća dobro. Kad ne vibriraju tako, tijelo obolijeva“, napisala je dr. Pert.

Misao ima energetski obrazac obilježen određenom frekvencijom i ritmom, smatra ona. Taj obrazac djeluje na svaku stanicu i potiče proizvodnju određenih neuropeptida koji kolaju organizmom. Tako misli utječu na funkcije u cijelom tijelu.
Kako bi se maksimalno iskoristila moć uma, mogu pomoći tehnike opuštanja i duhovnog rasta kao što su autogeni trening, tehnika emocionalne slobode (EFT), različite vrste meditacije, joga ili reiki.

Osim njegovanja pozitivnog razmišljanja molitvom, afirmacijom ili meditacijom, potrebno je svjesno raditi na oslobađanju od negativnih misaonih obrazaca koji podrivaju zdravlje i uspjeh na raznim poljima života.

Ljekoviti signali

„Kad je riječ o tehnikama opuštanja i pozitivnom razmišljanju, poznato je da se meditacijom smanjuje izlučivanje kortizola, hormona stresa koji smanjuje učinkovitost imunosnog sustava. Obuzdavanjem kortizola potiče se rad imunosnog sustava, što povoljno utječe na zdravlje organizma“, tvrdi dr. Ugarković. Dugoročno meditiranje uzrokuje anatomske promjene u mozgu koje je moguće izmjeriti raznim tehnologijama skeniranja poput magnetske rezonancije. Istraživanja pokazuju da meditacija smanjuje aktivnost gena odgovornih za proizvodnju upalnih molekula.

Danas i službena medicina prihvaća metode meditacije kao preventivu ili nadopunu liječenja niza bolesti. Zdravim načinom življenja i visokokvalitetnom prehranom, vježbanjem, izbjegavanjem toksina i odabirom situacija koje nadahnjuju slat ćemo svojim stanicama ljekovite signale i navesti ih na zdravo funkcioniranje. Promijenimo li signale koji stižu do staničnih membrana, upravljat ćemo i svojim genima.

Genom siromašniji od očekivanog

Jedan od pokazatelja da genski kod nije presudan za oblikovanje tijela i zdravlja otkriće je da ljudski genom ima znatno manje gena nego što se vjerovalo. Projekt ljudskog genoma pokazao je da naša vrsta ima 25.000 - 30.000 gena, samo 5000 više od miša, iako je naš organizam mnogo složeniji. Iz toga su epigenetičari zaključili da razlike između čovjeka i miša ne mogu ovisiti samo o izvornom genskom kodu, nego i o promjenama gena nakon rođenja.