Nedovoljno poznata duševna bolest

U fantastičnoj knjizi donedavno nepoznate francuske autorice Raphaëlle Giordano, znakovitog naziva Tvoj drugi život počinje kad shvatiš da imaš samo jedan, glavna junakinja, žena srednjih godina koja naizgled ima sve, ali osjeća duboku prazninu i neprestano nezadovoljstvo, sasvim slučajno sretne neobičnog liječnika (rutinologa) koji joj nakon prvog razgovora postavlja još neobičniju dijagnozu „akutnog rutinitisa“ koji opisuje kao nedovoljno poznatu duševnu bolest od koje, nažalost, boluje sve više ljudi na svijetu, na Zapadu osobito.

Simptomi te bolesti gotovo su uvijek isti: nedostatak motivacije, kronično neraspoloženje, gubitak interesa i osjećaja, nesposobnost za osjećaj sreće unatoč obilju materijalnih dobara, bezvoljnost, umor...

Sindrom „tunel vision“

„Rutinitis“ često psihijatri i drugi stručnjaci pogrešno dijagnosticiraju ili zamijene s raznim formama depresije, a u osnovi riječ je o dvama potpuno različitim stvarima. U svojim ranijim kolumnama spominjao sam poznati sindrom „tunel vision“.

Naime, radeći jedne te iste stvari svakog dana, na istim mjestima i u istim okruženjima, nesvjesno razvijamo „tunelski“ način razmišljanja koji, osim što nam nevjerojatno ograničava razinu spoznaje, istovremeno nas uvodi u opasnu zamku komformizma, kada se, upravo poput žabe u poznatom eksperimentu s vrelom vodom, i mi sami postupno privikavamo na neizdržive i neprihvatljive situacije.

I sve to zato što postajemo nesvjesni promjena koje se oko nas događaju te tako dođemo u situaciju da nas je vrijeme pregazilo. No, postoji i treća značajka ovog sindroma i upravo u njoj se „tunel vision“ i „rutinitis“ sučeljavaju. Naime, kada nam svaki novi dan nalikuje prethodnomu, jako je teško ne osjećati sve navedene simptome, a samim time i ostvariti sreću u svakodnevnom životu.

Mi stvaramo navike, a onda one stvaraju nas

Velika je istina da prvo mi stvaramo svoje navike, a potom naše navike oblikuju nas. Iako sam veliki pristalica stvaranja dobrih navika jer duboko vjerujem da one čine čak 90 posto naših uspjeha, itekako sam svjestan kako navike mogu i ograničavati te da se nekih od njih veoma svjesno i ciljano treba odreći postupnim, ali sigurnim promjenama.

Filozof i pisac Henry David Thoreau davno je napisao kako se u osnovi ništa ne mijenja dok se mi ne promijenimo. Promjene dolaze iznutra i postupno. Kako bismo se oslobodili simptoma akutnog ili, ne daj Bože, kroničnog „rutinitisa“ (a siguran sam da su se mnogi prepoznali), potrebno je da primijenimo teoriju malih koraka počevši izvana prema unutra. Kao prvo, predložio bih da napravite jedno veliko proljetno čišćenje svih prostorija u kojima boravite.

Siguran sam da ćete iz doma izbaciti nekoliko kilograma smeća u obliku raznih nepotrebnih papira, predmeta, cipela koje ste prestali nositi, garderobe koja vam više ne pristaje, knjiga koje ste pročitali, lijekova koje ste prestali piti itd. Navedene stvari možete pokloniti onima kojima su potrebne i tako još više pojačati prekrasan osjećaj koje će to vanjsko čišćenje i oslobađanje u vama probuditi.

Nadalje, preporučio bih vam da promijenite rutu kojom idete na posao i s posla, mjesta na kojima pravite stanke i općenito sve ono što vam je svjesno ili nesvjesno postalo rutinom. Nakon ovih vanjskih promjena, vrijeme je da pristupite unutarnjima tako što ćete svakodnevno voditi dnevnik svojih negativnih misli. Kada vam naiđe negativna misao, zapišite je i zaboravite na nju (jednostavno je identificirajte i kategorizirajte).

Nakon sedam dana pogledajte svoje zapise, siguran sam da ćete primijetiti nekoliko patterna, obrazaca misli koji se neprestano ponavljaju, uz manja ili veća odstupanja. Kako zamijeniti negativne misli pozitivnim osjećajima – jer osjećaj je mnogo snažnija energija od misli, baš kao što je i negativno mnogo snažnija energija od pozitivnog – objasnit ću u jednoj od budućih kolumni.

Učiniti nešto prvi put

Na kraju, zapišite na papir svoje pozitivne osobine i neprestano ih čitajte kako biste promijenili boju (ton) svoga unutarnjeg dijaloga, a samim time i ono kako se osjećate, ali i zračite, odnosno reflektirate prema van.

Kao vježbu, preporučujem vam korištenje rokovnika koji svojim formatom i izgledom treba biti drugačiji od svih koje ste dosad koristili. Nastojte gledati i vidjeti samo ono što je lijepo u svemu oko vas te barem jednom u sedam dana uraditi nešto što niste nikad prije.

Inače, filozofija firster u kojoj stalno iznova težimo učiniti nešto prvi put osvaja sve više sljedbenika u svijetu, čemu i sam svjedočim tijekom mnogobrojnih putovanja na kojima srećem ljude nasmijana lica koji, želeći živjeti taj princip, prvi put putuju na neko mjesto ili rade neku naizgled ne tako veliku promjenu (npr. putuju vlakom u mjesto koje su dosad nebrojeno puta poslovno posjećivali osobnim vozilom).

Primjenjujući ove jednostavne savjete na svakodnevnoj razini, eliminirat ćete „rutinitis“ i njegove ključne simptome te započeti svoj put u sretniji život dostojan istinskog življenja. Nemojte čekati – krenite odmah! Sretno na putu do sreće!