Sloboda - mit ili stvarnost?

Zapamtite: gdje ima uvjetovanja, nema ljubavi i slobode! No, da biste stigli do ovog stupnja, morate najprije zavoljeti sebe i sebi dati slobodu. Međutim, ono što jednom paru u ljubavnom odnosu odgovara, nekom drugom može biti sasvim neprihvatljivo, i zato univerzalni kriterij slobode, zapravo, ne postoji.

Za neke parove sloboda u odnosu znači da svatko ima pravo na svoje vrijeme, a neki drugi, pak, slobodu vide u odnosu bez ikakvih obaveza. Postoje i oni koji se uplaše da su ostali bez osobne slobode čim se prvi put zateknu u situaciji da s partnerom moraju donijeti neku zajedničku odluku ili trebaju zajedno planirati budućnost. Ipak, u svakoj fazi ljubavnog odnosa važno je da znate biti sami sa sobom i svom partneru dopustite njegovu privatnost.

U svakom, pa i ovom odnosu, vi ste samo jedna polovina. Vaša potreba za slobodom može biti drugačijeg intenziteta nego potreba vašeg partnera. Zaista, čeznu li za slobodom više muškarci ili žene, ili je u pitanju univerzalna potreba? Muškarci se češće ponašaju kao da se njihova sloboda podrazumijeva. Oni ne postavljaju pitanje je li u redu da odu s prijateljima u kafić ili na nogometnu utakmicu ‒ oni jednostavno odu. S druge strane, društvo, kulturno nasljeđe, očekivanja sredine, tradicija još i danas daleko više slobode daju muškarcima nego ženama.

Stoga su žene spremnije zapostaviti svoju slobodu u ime nekih viših ciljeva kao što su: mir u kući, zato što su djeca mala ili zbog toga što im obaveze ne ostavljaju vremena za društveni život...

Sloboda i samohrani roditelji

Oduzimanje slobode u ljubavnom odnosu razorilo je mnogo brakova i mnoge osobe dovelo do tzv. samohranog roditeljstva ili jednoroditeljskih obitelji. Ona prava koja su se drugima podrazumijevala, ovim su roditeljima godinama bile nedostižne slobode.To je zato što se na drugom kraju slobode, kao druga krajnost, nalazi: velika odgovornost za one koje volimo najviše ‒ za našu djecu.

Roditelji koji su donijeli odluku o razvodu plaćaju ovu odluku svojom slobodom. Sve dok su djeca mala, njihova je odgovornost toliko velika da si zapravo ne mogu priuštiti puno onoga što se u drugim, tzv. kompletnim obiteljima, podrazumijeva. Na primjer, ovim je roditeljima luksuz da se razbole ili daju otkaz, provedu s društvom noć na zabavi ili odu na putovanje, jer svaka takva odluka podrazumijeva niz pitanja koja su vezana uz djecu.

Prava je ironija što druge osobe ne vide cijenu koju ovi roditelji plaćaju. Naprotiv, često im govore da im je lako samo zato što na odluku o razvodu gledaju kao na odluku o izboru slobode (nevezanosti uz brak koji nije bio dobar), a takvim komentarima, zapravo, govore o svom lošem braku. Odluka da se brak razvrgne odluka je o slobodi koja neke druge osobe podsjeća na njihove neslobode.

Kad prestane strah, počinje sloboda

Iz straha da ćemo izgubiti nešto izvan nas samih počinjemo zapostavljati sebe. Slično tome je kad više vodimo računa o čistoći svog stana ili ispravnosti automobila, a mnogo manje o stanju svog duha – tako smo i spremniji biti više odgovorni prema drugima nego prema sebi.

Slobode se možemo odreći jer vjerujemo da time udovoljavamo bližnjima ili zato što nemamo osobne sigurnosti da zaslužujemo bolje... Svoje ponašanje možemo maskirati raznim opravdanjima ili izgovorima, ali u pozadini svih tih izgovora je strah da budemo ono što jesmo, da pokušamo zadovoljiti vlastita (a ne tuđa) očekivanja, njegujemo sebe (a ne druge). Kako se to radi?

Vježbanje osvješćivanja = vježbanje slobode

Pomislite samo na koliko stvari u svom okruženju ne možete utjecati, počevši od toga koji je danas dan, kakvo je vrijeme, okruženje, jezik, kultura, sve drugo što vam je rođenjem dano. Zašto biste, uza sva ta ograničenja, još i sami sebi zabranili pravo na osobni stav? Kad utišate svoj glas i ne govorite ono što mislite, ako ne pokazujete ono što osjećate, to je kao da sami sebi oduzimate krila.

To doista ne morate činiti jer to nije jedini izbor koji imate! Stoga, otrgnite se kad god možete! Osigurajte sebi različite izbore jer je to uvjet slobode. Počnite od sitnica: od izbora koliko ćete pomoći djetetu dok piše domaću zadaću ili hoćete li otići na kavu s prijateljicom za koju znate da će vas ugušiti svojim mračnim pričama. Imate mogućnost izbora i kako ćete joj tu odluku priopćiti.

Svaki dan imate pred sobom bezbroj malih odluka. Važno ih je samo osvijestiti prije nego što ih donesete. To je prvi korak prema izlasku iz odnosa u kojima vama vladaju strahovi, obaveze, rutina, uvjerenja koja ste stvorili u djetinjstvu; prema putu osobne slobode. Nema nikog drugog tko će vam donijeti, dati, ponuditi, pokloniti slobodu ako to sami sebi ne priuštite jer promjena sebe je stanje uma, baš kao što je i sloboda stanje uma.

Život u slobodi

Sloboda je i proces učenja; putovanje kroz životne lekcije. Jedna od važnih usputnih prepreka na ovom putu je prestanak obraćanja pažnje na ono što govore osobe iz naše najbliže okoline. Divno je i potpuno rasterećujuće biti svoj i po svojoj mjeri, a ne po mjeri nekih drugih, ma koliko oni dobronamjerni bili. Živite po svojoj savjesti i srcu, pazeći da ne povrijedite svoje bližnje.

Sve dok je tako, niste obvezni bilo što bilo kome objašnjavati. Dopustite si da ponekad pogriješite, predomislite se, odustanete... Kad osjetite potrebu – plačite, ako osjetite potrebu za smijehom – smijte se. Kad ne znate što biste nekome rekli, priznajte da ne znate, zagrlite ga. Ako pokažete da ste ranjivi, to ne znači da ste slabi, nego da ste hrabri jer to čak smijete i pokazati. Dišite punim plućima! Nježno, ali snažno. Opušteno. Slobodno. SLOBODNO!