Kao prilično aktualna tema prethodnih desetljeća – žensko liderstvo i dalje je relativno mlada grana menadžmenta, ali u ekspanziji. Ipak, žene još nisu dostigle kritičnu masu u menadžmentu velikih korporacija i čak u mnogim razvijenim zapadnim zemljama velike kompanije moraju uvoditi kvote kako bi se osiguralo sudjelovanje barem 30 posto žena u top menadžmentu.

Genetska predispozicija za stvaranje saveza

Više je razloga što su žene još u malom broju a visokim pozicijama. Prije svega, imaju manju genetsku predispoziciju za stvaranje saveza, a osobito saveza s drugim ženama. Jednostavno, evolucija ih još nije mukom natjerala da to nauče raditi na održiv način, onako kako to rade muškarci.

Ne razumiju i ne interpretiraju dobro kodeks čopora koji je često na snazi u muškim hijerarhijama.

Kad žena digne glas - histerična, kad to učini muškarac - vođa

I dalje su žrtve kulturoloških stereotipa. Žena koja podigne ton na sastanku ili se upusti u žučniju raspravu u žaru borbe za dodatne resurse i dalje se smatra histeričnom i neuravnoteženom, dok se muškarac koji to isto radi smatra alfa-mužjakom.

Upravo zbog spomenutih predrasuda i stoljetnih vjerovanja smatram da žene moraju izgraditi drukčiji liderski stil koji će ih odvesti daleko od komičnih zastarjelih stereotipa.

To je razlog zašto bi bilo dobro da se usredotoče ponajprije na svoje urođene prednosti: empatiju, organizaciju, intuiciju, komunikaciju, efikasnost, timski duh i holistički pristup životu, umjesto da se fokusiraju na slabosti u odnosu na muškarce lidere i razlike koje ih odvajaju od liderskog stereotipa koji je stoljećima krojen na muškim snagama i vrijednostima.

Fokus na vlastite, specifične vrijednosti

Istraživanja pokazuju da se žensko liderstvo relativno sporo razvija, među ostalim i zato što su žene jednostavno manje zainteresirane za upravljanje i napredovanje do najviših liderskih pozicija u kompanijama u kojima se od njih često zahtijeva da idu protiv svojih vrijednosti.

Također, manje žena dolazi do samog vrha tipično muških industrija, kao što su automobilska, industrija energenata ili građevinska, a češće napreduju u industrijama usluga. Usto su top menadžerice i dalje svugdje u svijetu manje plaćene od svojih muških kolega. Jedno je sigurno: žene se same moraju izboriti za rodnu ravnopravnost na samome vrhu kompanija i državnih institucija, a to mogu uspjeti samo izuzetnim rezultatima i fokusom na vlastite snage i vrijednosti.