Ona nam govori tko smo, određuje pravac kretanja kroz život

Radoznalost, znatiželja - samo izgovaranje ovih riječi stvara osjećaj ugodne otvorenosti. Od djetinjstva do kraja života, znatiželja nas čini istraživačima svijeta i sebe, istraživačima svega onog što nas zanima, a da i ne znamo zašto nas baš nešto određeno interesira.

U svojoj smo znatiželji vrlo različiti. Netko će se udubiti u mikrosvijet jednog lista, a netko će satima promišljati o nogometnim strategijama. Jedni će istraživati astrofiziku, a drugi fizioterapiju. Neki će biti zaljubljenici u komponiranje klasične glazbe, a neki u zvuk trkaćeg automobila dok hvata opasan zavoj.

Nekoga će zanimati vještina skakanja padobranom, a nekoga, pak, pletenje zimskih kapa i čarapa za djecu. Znatiželja nam govori tko smo, određuje nam pravac kretanja kroz život, čini nas budnima i živima. A svijet je toliko velik i složen da nam nudi beskrajne mogućnosti istraživanja.

Kako je to kad...

Kad smo bili bebe, istraživali smo pokrete nogicama, snagu svog glasa, plač koji uspijeva ili ne uspijeva privući pažnju roditelja. S dvije godine istraživali smo kako zvuči kad igračku bacimo na pod, kako je pljuskati rukama i nogama po vodi, što će se dogoditi ako snažno povučemo zastor ili ako pritišćemo gumbe na daljinskom upravljaču. S pet godina istraživali smo kako nam ide crtanje kuće, koliko brzo možemo trčati i kako je to igrati se skrivača.

Kako smo odrastali, naši su svjetovi postajali veći i mogli smo sve više istraživati. Kad smo postali tinejdžeri, počeli smo istraživati suprotni spol, uključivali smo se u razne školske i izvanškolske aktivnosti, istraživali smo kako možemo pripadati grupi, a ipak se razlikovati. Zatim je došlo doba usmjeravanja prema budućim zanimanjima, a mnogi su osjetili želju za putovanjima, samostalnim istraživanjem novih prostora i drugačijih kultura.

Temelj svakog istraživanja je osjećaj sigurnosti

Istraživanje nikad ne mora prestati. Znatiželja uvijek može plamtjeti. Radoznao duh uvijek nas može voditi. No, postoji nešto što radi protiv te prirodne ljudske usmjerenosti, nešto što nas zatvara i ograničava.

Temelj svakog istraživanja je osjećaj sigurnosti. Kad se na bilo koji način osjećamo ugroženima, sva naša snaga biva usmjerena na obranu i stvaranje sigurnog prostora.

Zamislite li dvogodišnjaka na kojeg majka viče jer se zaprljao kopajući zemlju u potrazi za glistama, znate što će se dogoditi - dijete će se na neko vrijeme povući u sebe i početi misliti da s njegovom radoznalošću nešto nije u redu. Kada djevojčica koja se voli penjati po drveću padne i slomi ruku, to će je u njenom spontanom istraživanju vještine penjanja u budućnosti znatno ograničiti.

Negativna iskustva

Traume, kazne, emotivne povrede... Sva negativna iskustva, osim što nas uče kako se obraniti i preživjeti, ograničavaju nas u znatiželji. Zato su znatiželja i osjećaj sigurnosti usko povezani. Ako smo tijekom života bili izloženi mnogim neugodnim ili traumatičnim iskustvima, naš um će postati okupiran strategijama preživljavanja.

Razmišljat ćemo o tome kako se obraniti od emotivnih ili tjelesnih povreda i to će nas razmišljanje činiti napetima. A kad smo napeti, to znači da je velik dio pažnje usmjeren prema unutra, u tijelo, na pokušaj regulacije emocija i osjeta, a to je upravo suprotno od radoznalog istraživanja vanjskoga svijeta.

Nemoguće je izbjeći da nas neugodna i traumatična iskustva oblikuju, oduzmu nam dio kapaciteta za slobodno istraživanje zasnovano na osjećaju sigurnosti u sebe i vlastite  snage. No, to ne mora tako i ostati.

Znatiželja u odrasloj dobi

Većina ljudi tijekom života zaboravi koliko je znatiželja važna i kako je njegovanje i slijeđenje znatiželje ljekovito. Prioriteti im postaju nešto drugo - praktična svakodnevica, posao, briga o djeci i domu. Znatiželjno istraživanje svijeta počinje se činiti manje važnim. To ne znači da za takvo što zaista nema vremena i prostora, nego je znak da je vrijednost koju znatiželjno istraživanje unosi u život zaboravljena.

Znatiželja u odrasloj dobi može biti vezana uz bilo što - uz istraživanje novih vrsta biljaka za vrt, proučavanje nove glazbe, otkrivanje novih ugodnih kafića u gradu… Može biti vezana i uz najnovija znanstvena otkrića u području fizike ili biologije, suvremenu umjetnost ili izrađivanje origamija. Kao odrasli ljudi imamo mnogo izbora jer više nam roditelji ne odobravaju ili ne odobravaju naše interese. Sami određujemo što možemo, a što ne možemo; što želimo, a što ne želimo.

Vrijedan izvor energije

U našoj odrasloj dobi znatiželja je vrijedan izvor energije. Dopustimo li sebi nekoliko sati slobodnog istraživanja, imat ćemo puno više energije za sve ono što moramo obaviti, mirnije ćemo se nositi s problemima, imat ćemo više kapaciteta za odnose s drugima.

Znatiželju možemo zamisliti kao jednu vrstu osjetila, kao ticalo za ono što nam je u životu vrijedno. Istražujući svijet ticalima znatiželje, punimo svoje baterije. A najljepše je to što je takvo istraživanje beskonačno: jedna znatiželja pokreće novu znatiželju i u toj otvorenosti za istraživanje svijet je uvijek iznova nov.

Revitalizira i osnažuje

Svi mi s vremenom naučimo razlikovati korisne od beskorisnih aktivnosti, pa radoznalost bez neke konkretne posljedice koja je mjerljiva novcem ili nečim društveno korisnim, nažalost, najčešće završi među onim bes­korisnim.

A zapravo je suprotno - vrednovanje i slijeđenje znatiželje univerzalno je korisno jer nas revitalizira i osnažuje. Tako vitalni i osnaženi, sve što radimo možemo napraviti bolje. U svim odnosima možemo biti prisutniji, u svim korisnim aktivnostima možemo više uživati.