Biste li odabrali besmrtnost ili sretan život?

Pitanje smisla života skeptici osporavaju tvrdnjom da ono što je unaprijed osuđeno na propast ne može imati puno smisla, a još u drevnim zapisima koje su nam u nasljeđe ostavile stare civilizacije spominjao se vječni život.

U nekima od njih, poput Epa o Gilgamešu, besmrtnost je nešto s čime se jedan od glavnih junaka susreće, ali on odbije pojesti travku koja bi mu osigurala vječni život jer shvaća da je ne može podijeliti sa sebi dragim ljudima i kako bi takav život, u kojem bi gledao prijatelje i obitelj kako umiru i u kojem nikad ne bi mogao imati pravog životnog suputnika, bio prilično besmislen.

Dakle, nije samo moderni život iznjedrio san o besmrtnosti. To je jedna prastara ideja, prisutna otkako je svijeta i vijeka, a vezuje se ne samo uz moć, prevlast i želju za prestizanjem svih oko sebe nego i uz kolektivne, sociološke i emotivne procese pojedinca. Ali, treba se zapravo zapitati što sve može biti životni smisao i je li besmrtnost ono što stvarno želimo ili bismo više voljeli proživjeti ispunjen i sretan život okruženi ljudima koje volimo, radeći ono što želimo.

Naš smisao, naš razlog da započnemo dan

Razmišljajući o temi ispunjenog života, ne možemo zaobići japanski ikigai. Ovaj, većini ljudi našeg podneblja prilično stran i nepoznat pojam najjednostavnije je objasniti kao nešto što je naš razlog da započnemo dan, naš smisao. Koncept ikigai nastao je na otoku Okinawi, a sažima ideju o čovjekovom traganju za smislom života i upravljanju svakodnevicom uz pomoć određenih taktika u čijem je središtu pronalazak vlastite suštine i svrhe.

Ikigai: Kako živjeti sa smislom?

Sigurno se pitate kako se ikigai nadovezuje na priču o besmrtnosti? Odgovor je vrlo jednostavan: otok Okinawa, koji se smatra kolijevkom ikigaija, pripada takozvanoj plavoj zoni, a ovaj termin označava ona područja u svijetu gdje je postotak dugovječnih ljudi vrlo velik.

Prema jednom istraživanju napravljenom na uzorku od 100.000 ljudi, čak 25 posto stanovništva ovog otoka doživi stoti rođendan. Treba imati na umu da je to daleko više godina od europskog prosjeka, gdje je rijetkost da netko živi sto godina. A kako postići takav život te pronaći smisao i držati ga se u životnoj rutini prepunoj dosadnih zahtjeva i stresa?

Uživanje u svakodnevnim i malim poslovima

Jedna od praktičnih stvari koja se može primijeniti u svakodnevnom životu, a koju stogodišnjaci iz plavih zona širom svijeta prakticiraju, jest uživanje u svakodnevnim i malim poslovima, odnosno, uživanje u jednostavnim zadacima koji se pretvaraju u nešto što tvorac koncepta flow, psiholog Mihaly Csikszentmihalyi, naziva microflow.

Naime, radeći neki jednostavan i nezahtjevan posao, često možemo zapasti u monotoniju pa se savjetuje u takve zadatke uključiti niz dodatnih i opuštajućih elemenata, gotovo ritualnih, koji će nam pomoći da put do samog cilja pretvorimo u zanimljivu igru i praksu.

Dakle, trebamo od svakog dosadnog i monotonog posla napraviti nešto zanimljivo, nešto što sadrži naš microflow, ono u čemu ćemo uživati. Mogućnosti su beskonačne, trebamo samo pronaći ono što nama godi te od svakog jednostavnog zadatka i posla napraviti pravu malu poslasticu i ritual u kojemu uživamo.

Ikigai: Kako ostvariti veliki cilj u kratkom vremenu?

Ne poznaju riječ mirovina

Istraživač i autor iz National Geographica Dan Buettner, koji se bavio istraživanjem plavih zona u svijetu, podsjeća kako Okinawa nije jedini dio svijeta u kojemu su ljudi tako dugovječni i da postoji još nekoliko plavih zona gdje je životni vijek ljudi daleko iznad prosjeka. Neka od mjesta gdje ljudi žive dulje od sto godina su poluotok Nicoya u Kostarici i kalifornijski grad Loma Linda u SAD-u, a ima ih i relativno blizu nas, poput otoka Ikarija u Grčkoj i Sardinije u Italiji.

Iako se donekle mogu usporediti s ljudima iz drugih plavih zona, ljudi na otoku Okinawi ipak se u nekim pojedinostima potpuno razlikuju od ostalih stogodišnjaka. Ako, na primjer, pokušate zamisliti umirovljeničke dane na Okinawi, mogli biste se iznenaditi. Ovi dugovječni Japanci, naime, u svom rječniku, ali i u svojoj životnoj filozofiji i praksi, ne prepoznaju značenje riječi mirovina. Jednostavno, u njihovoj svijesti i zamisli života ne postoji pojam umirovljenja i prestanka rada.

Životna radost izlazi iz smisla

Stalni kontakt s kolegama i prijateljima

Kad odrade ono što se gotovo u cijelom svijetu smatra radnim vijekom, stanovnici Okinawe nastavljaju raditi i doprinositi svojoj zajednici onoliko koliko osjećaju da mogu, radeći posao koji vole i koji im ne ugrožava zdravlje. Na taj način, oni ne samo što ostaju u formi nego uspijevaju i izbjeći ono što se u suvremeno doba naziva socijalnom smrću, a što se – osobito kod nas – sve češće povezuje s odlaskom u mirovinu.

Jedno od rješenja ovih Japanaca jest, dakle, da se nikad ne povuku sa svog posla, održavajući time na natprosječnoj razini ne samo financijsku i tjelesnu ravnotežu nego i svoje društvene veze, ostajući do duboke starosti u stalnom kontaktu s kolegama i prijateljima.

Osmišljavanje života i pronalazak svrhe

Nesumnjivo je, već pri prvom susretu s ovom idejom, da nas koncept ikigai može navesti na pravi put i potaknuti na razmišljanje o promjeni životnih navika i preispitivanje odluka.

Knjiga Ikigai (Mozaik knjiga), Héctora Garcíje (Kiraija) i Francesca Mirallesa, dvojice istraživača koji su ovoj temi posvetili godine rada, bezbroj tekstova i terenskih proučavanja, donosi nam konkretne savjete kako svoj život učiniti boljim. Ona nas, dajući nam sintezu filozofije življenja stanovnika Okinawe, a posebno žitelja sela Ogimi, uči kako možemo bolje osmisliti svoj život, pristupiti mu neposrednije i u njemu pronaći svoju svrhu.

Razgovor s autorima bestselera Ikigai

Pet pravila za dugovječnost

Analizirajući intervjue sa žiteljima sela Ogimi koji su prešli stotu godinu života, istraživači su uočili određene pojedinosti koje se ponavljaju u njihovim odgovorima. One se očituju i kao upute za dugovječnost i recepti za ispunjen život, a sastoje se od sljedećih pravila: ne brinuti se, steći dobre navike, svakodnevno njegovati prijateljstva, živjeti život bez žurbe i sa što više optimizma.

Sigurni smo da, slijedeći ove upute ili barem jednu od njih, poput one: „U Ogimiju i u životu najvažnije je smijati se“, i mi možemo svoj životni vijek produljiti za nekoliko godina.

Vlastiti razlog postojanja

Ikigai, ta autentična japanska riječ koja u slobodnom prijevodu znači  „ono zbog čega živim“, razlikuje se od čovjeka do čovjeka. Dokaz da su žitelji Okinawe drugačiji od ostatka svijeta jest i to što njihov rječnik uopće sadrži riječ za pojam, svima nama blizak i tako podrazumijevajuć, a za koji mi nemamo jednu adekvatnu riječ, niti ga možemo na jednostavan način objasniti.

Vjeruje se da su ti otočani dugovječni upravo zato što svaki ima svoj ikigai – vlastiti razlog postojanja, ono što njegov život čini vrijednim življenja, tu jednu točku i izvor sve inspiracije i nadahnuća.