Emocije koje kolaju zadanim rubrikama

U dinamici muško-ženskih odnosa postoje neki obrasci koji su dio tradicionalnog odgoja, odgoja utemeljenog na tisućljetnoj neravnopravnosti spolova. Ti obrasci toliko su česti da spadaju u stereotipe. Na svjesnoj razini nije ih teško uočiti, ali i dalje je prilično zahtjevno prestati služiti im. Iako može zvučati paradoksalno, i muškarci i žene ovim obrascima doslovno služe. I jedni i drugi gube dio sebe kako bi taj obrazac preživio.

„Obrazac“ je riječ koja podsjeća na papire s rubrikama za ispunjavanje. Zbog svoje površnosti nije baš pogodna za opisivanje međuljudskih odnosa, ali s druge strane je prikladna jer u obrascu je struktura već zadana - treba samo popuniti označene rubrike. Emotivni obrazac bile bi emocije koje kolaju zadanim rubrikama, cirkuliraju uvijek na isti način i zapravo su zarobljene u obrascima koji ne dopuštaju istraživanje izvan poznatoga, izvan utabanoga.

Zanemarivanje svojih potreba

Tradicionalni muško-ženski emotivni obrasci u našem su društvu i dalje itekako prisutni. Muškarci su ti čije odluke imaju veću težinu; njih se više uvažava. Žene su te čije su emotivne potrebe manje važne; one su tu da paze na potrebe muškarca i djece, a svoje pritom zanemaruju. Muškarci teže osnaživanju odvajanjem, žene teže osnaživanju povezivanjem. Muškarci se plaše iracionalnih emocija, žene se plaše hladne racionalnosti.

Iako ovo nabrajanje može učiniti da izgleda kako i dalje živimo u 19. stoljeću, ovakve postavke muško-ženskih odnosa, nažalost, bile su realnost naših majki i očeva, a još više baka i djedova. Utjecaj tisućljetnog patrijarhata nismo mogli izbjeći, a on je i sada itekako aktualan. No, i to se polako, ali sigurno mijenja.

Žene preuzimaju kormilo u transformaciji ljudskog roda

Zakonitosti koje vladaju unutar čovjeka vladaju i unutar društva. Ono što je potisnuto teži izbiti na površinu i preuzeti kontrolu. Baš kao što je seksualnost bila stoljećima potiskivana religijom, pa je danas pornografija vrlo lako dostupna, tako će i ženska snaga povesti ovaj svijet u nekom boljem pravcu jer je muška snaga, koja je utemeljena na zatiranju ženske, dotrajala.

Suviše dugo ranjivost je bila poistovjećivana sa slabošću. Danas psihoterapija i razni novi pravci osobnoga razvoja ukazuju na to koliko je ranjivost važna i da je upravo na načinima nošenja s ranjivošću utemeljena naša snaga. Žene to mogu bolje razumjeti. One ranjivost mogu lakše i priznati. To ne znači da su bolje od muškaraca, nego je došlo vrijeme da preuzmu kormilo u transformaciji, ne samo svojih osobnih i obiteljskih priča nego i u transformaciji ljudskoga roda.

Važnost ranjivosti

Ranjivost i moć dva su pola iste dimenzije. Naša moć koja proizlazi iz uvažavanja i njegovanja vlastite ranjivosti i ranjivosti drugih je snaga koja je podržana emotivnim tijekom, snaga koja nas može voditi prema integritetu i mudrosti. S druge strane, moć koja proizlazi iz odcijepljenosti i negiranja vlastite ranjivosti i sljepila za ranjivost drugih je snaga agresije koja nikamo ne vodi.

Ranjivost, ta predivna i važna osobina

Kako je muška uloga tijekom stoljeća bila oblikovana agresijom i ratovanjima, njihovo emotivno naslijeđe i ne može biti drugačije. Kao što ne može biti drugačije ni emotivno naslijeđe žena koje su stoljećima bile obespravljene. Tu smo gdje jesmo i važno je sagledati tu širu sliku od koje ne možemo pobjeći. Možemo je samo bolje razumjeti i, zbog tog boljeg razumijevanja, donositi bolje svakodnevne i životne odluke.

Žene lakše prepoznaju obrasce

Nit vodilja u toj transformaciji može biti dobro - dobro kao ideal. Dobro kao stanje koje je neka vrsta homeostaze kojoj se može težiti i koja nikad ne može biti postignuta do kraja. Sve dok muškarci i žene služe obrascu, kapacitet za dobro se gubi jer je važnije ostati formiran(a) i ograničen(a) kalupom, uklopljen(a) u „rubriku“, nego težiti što boljem osjećaju koji oboje podupire i osnažuje za što bolje djelovanje i u drugim područjima života.

Služeći obrascu, i muškarci i žene gube moć pozitivne transformacije. Budući da će žene lakše pogledati u sebe i češće težiti promjeni nego muškarci, one su te koje obrasce mogu lakše prozreti. No, kako je mnogim muškarcima veoma teško uvidjeti da je problem (i) u njima, vrlo se često događa da pozitivna ženska težnja konstruktivnom rješavanju problema biva viđena i etiketirana kao napad ili pogreška u njenoj percepciji.

Muška emocionalna krhkost

Muškarci su, u prosjeku, emotivno puno krhkiji od žena, i to upravo zato što im se u djetinjstvu vrlo često osporavalo pravo na emotivnost i ranjivost, pravo da izraze svoje osjećaje s povjerenjem da će ti osjećaji zaista biti shvaćeni i uvaženi. Zato tako često odrasli muškarci izbjegavaju razgovore o osjećajima. To je teritorij na kojemu se ne snalaze i superiornost žena na tom polju može im biti zastrašujuća.

No, tu se za žene krije još jedna zamka. Naslućujući muškarčevu krhkost, žena koja „služi obrascu“ lako će staviti njegove osjećaje ispred svojih. Njegovu neosjetljivost, nepridonošenje zajedništvu ili izostanak emotivne potpore opravdat će njegovim povredama iz prošlosti i pomirit će se s osjećajem uskraćenosti i manjka zajedništva.

Na ženama je da započnu transformaciju i ponude je muškarcima

U ovakvim kombinacijama paradoksalno je to što, kako bi obrazac opstao, i muškarci i žene „ubijaju“ dio sebe. U toj besmislenoj žrtvi, muškarci po navici „ubijaju“ svoju ranjivost i sposobnost viđenja drugoga, a žene „ubijaju“ svoju emotivnu snagu i kapacitet za dobrotu. Nitko nije sretan, ali postoji neka vrsta povezanosti koja ih podsjeća na sigurnost, iako stvarnog osjećaja emotivne sigurnosti nema.

Izlazak iz ovog obrasca za žene bi značio - ne pristajati na manje od onog što mogu dati i primiti, a za muškarce - ne pristajati na uloge koje im oduzimaju pravo na osjećajnost i ranjivost. Na ženama je da započnu transformaciju i ponude je muškarcima koji takvu transformaciju žele, a na muškarcima je da si dopuste istraživanje novih emotivnih sfera koje im u život mogu unijeti nove dimenzije ljepote.