Potpuno izjednačena sa slabosti
U kulturi u kojoj živimo pojam ranjivosti u potpunosti je izjednačen s pojmom slabosti. Ako nismo savršeni, kad nismo spremni za bitku i pod punim naoružanjem, naučeni smo da u arenu i ne ulazimo. Ta arena može biti bilo što: odnos s partnerom, posao, obitelj, sastanak, kreativni proces...
U svakom slučaju, cijela naša civilizacija bazira se na ideji da se jednostavno mora pobijediti. Naravno, niti smo svi pobjednici, niti nam je svima baš sasvim jasan takav ratnički pristup životu. U okruženju koje je više nego velikodušno kad se osoba ili ponašanje osuđuju, najlakše nam je zamaskirati se i utopiti u iluziju kako je ranjivost isto što i slabost te da je nikako, i nikad, i nikomu, pa ni sami sebi, ne smijemo priznati.
Odbacivanje mogućnosti da budemo ranjivi istovremeno nas onemogućava i u življenju punim srcem. Potrebna je velika hrabrost da se otvorimo i budemo ranjivi, no to je upravo ono što omogućava osjećaje povezanosti, suosjećanje i ljubav, a to su, nemojmo to nikad zaboraviti, osnovni uvjeti na putu prema cjelovitosti i radosnom življenju.
Važnost srama, ranjivosti, nesavršenosti
Sva ova pitanja imaju izuzetno važnu ulogu u našem svakodnevnom funkcioniranju, od toga kako se ponašamo kao roditelji do toga kako vodimo. Dr. Brené Brown temi ranjivosti posvetila je knjigu pod nazivom Velika hrabrost (Verba, Beograd).
Ova sjajna žena već niz godina bavi se znanstvenim istraživanjima o, čini se, najbolnijim točkama svakog čovjeka, kao što su sram, ranjivost i nesavršenost. Štrecne nas već i samo spominjanje ovih pojmova, nije li tako?! Kao i obično, ondje gdje leži najveći potencijal za bol, obično leži i najveći potencijal za rast.
Razumijevanje ovih pojmova i prepoznavanje njihove važnosti je bitno – ne samo za nas kao pojedince nego i za kreiranje potpuno nove kulturološke paradigme u kojoj postoji mogućnost da čovjek čovjeku više ne bude vuk. Latinska izreka Homo homini lupus est nastala je prije nekoliko tisuća godina i ako nastavimo živjeti iz egoistične potrebe da samo preživimo, ona će i sljedećih nekoliko tisuća godina biti točna.
Lijek za narcise i egomanijake
Često nam se čini kako živimo okruženi narcisima i egomanijacima i da je problem samo u njima. Dr Brené Braun objašnjava ovu prividnu poplavu narcisoidnosti na sljedeći način: „Tema narcisoidnosti toliko je protkala društvenu svijest da je većina ljudi s pravom povezuje s obrascem ponašanja koje uključuje grandioznost, sveprožimajuću potrebu za divljenjem i nedostatak empatije.
Ono što gotovo nitko ne razumije jest da je svaki nivo u toj dijagnozi poduprt sramom. To znači da ih mi ne možemo ‘popraviti’ postavljajući ih na svoje mjesto i podsjećajući ih na njihove nedostatke i malenkosti.“ Dakle, lijek za narcise i egomanijake oko nas nije ratovanje oko toga tko je u pravu, nego razumijevanje pozadine takvog ponašanja.