Jedrenje na dasci dio je mog života. Onih dana kad nisam na plaži, svakoga dana, bez iznimke, u mislima posjećujem dobro mi poznato plavetnilo između mora i neba. Kad misli postanu stvarnost, od svijeta preostane samo sila vjetra i očaravajući zvuk daske u vrtoglavom letu iznad površine mora.

Ni mene tada više nema; ni misli, ni sjećanja, ni planova. Kad jedrim, nalazim se u zoni - nevjerojatno ugodnom stanju u kojem je tijelo vrlo aktivno, ali bez napora. Djelotvornost pokreta je savršena, a um je miran i staložen. Je li je tako nešto lako postići? I jest i nije: kad ste tamo, sve je lako, ali put bi mogao biti dug, posebice ako se držite starih obrazaca, uvjerenja i navika.

Na jedrenju sam naučio bolno jednostavnu poduku vjetra; on kaže: „Napravi to ispravno jer ako griješiš, padaš u vodu!“ Nema iznimke, nema milosti i nema opraštanja. Ili znaš što radiš, ili ne uspijevaš. Baš kao i u životu. Mudrost koju vjetar utjeruje u kosti kad, svladavajući vještinu jedrenja na dasci učite od njega, svodi se na nekoliko rečenica:

  • Ne propuštaj jedini trenutak koji imaš - ovaj, sadašnji!
  • Surađuj s prirodom, ne pokušavaj je kontrolirati!
  • Prihvati okolnosti, ne nameći drugima svoja očekivanja!
  • Zaboravi na statičnost i sigurnost. Održavaj dinamičnu ravnotežu u kretanju!
  • Održavaj tišinu usred aktivnosti. Budi mir usred kaosa!
  • Nemoj zastati! Učenje je proces koji nikad ne završava.
  • Ako ste otvoreni, iste poduke prirode pronaći ćete posvuda.