Karla: U godinama sam kada bi moj potencijal trebao rezultirati maksimalnim priljevom sredstava, a ipak nije tako. Živim od plaće do plaće i zapravo jedva spajam kraj s krajem. Zbog toga sam stalno nezadovoljna i čini mi se da mi, iako živim relativno dobro, uvijek nešto nedostaje. Čak i kada si nešto priuštim, preplavljuje me osjećaj grižnje savjesti, a kada mi stigne na naplatu račun za karticu, imam gorak okus u ustima. U dugovima sam preko glave. Osjećam strah od budućnosti. Financijska kriza koja je uzdrmala svijet na neki me je način podsjetila da stvari nemam pod kontrolom i da je krajnje vrijeme da nešto u vezi s time poduzmem.

Tatjana: Kažete da ste u godinama kada biste mogli zarađivati maksimalno, a to nije tako? Koji je razlog da ne zarađujete koliko mislite da biste mogli?

K: Plaća koju primam često mi nije dostatna ni za goli život, ali vjerujem da je trenutačno svima tako. Imam vrhunsko obrazovanje, kreativna sam na poslu, ali imam i šire interese. No radim puno radno vrijeme i nemam dodatnog vremena da uz posao, koji je zahtjevan, zaradim sa strane.

T: Razumijem da vam je plaća nedostatna, no čini se kako vaše vještine nadilaze zahtjeve koje stalni posao stavlja pred vas. Vaše obrazovanje, kreativnost i godine govore u prilog tome da imate što ponuditi društvu. Što biste mogli učiniti da biste imali dodatne prihode uz plaću koju redovito primate?

K: Imam ja vještine, ali nemam vremena. Radno vrijeme i obitelj potroše moj radni dan. Živim s dvoje tinejdžera, a već sam godinama rastavljena i nemam se na koga osloniti.

T: Pomažu li djeca u obiteljskim obvezama?

K: Kći je upisala fakultet koji je iznimno zahtjevan, a sin je još u srednjoj školi. Njihov otac, od kojeg sam se rastala kad su bili jako mali, ne pomaže mi financijski, no, što je još teže, ne sudjeluje ni u njihovu odgoju. Sav teret tako pada na moja leđa, a oni su, iako su naoko odrasli, u godinama kad su iznimno zahtjevni pa njihovu odgoju posvećujem prilično energije i vremena.

T: Postoji li ipak prostor za slobodno vrijeme u kojem biste mogli pojačati priljev u kućni budžet?

K: Nažalost, to malo vremena koje mogu naći želim posvetiti sebi i odmoru. Ne mogu raditi od jutra do mraka.

T: Slažem se s vama da određeno vrijeme treba posvetiti sebi, no razlog zbog kojega vam postavljam to pitanje je taj što ste nezadovoljni svojim financijskim stanjem. Zbog osjećaja da biste trebali i mogli zaraditi više pokušavam izvidjeti gdje je ta prilika za maksimizaciju zarade. Postoji li mogućnost da nađete novi posao koji bi bio bolje plaćen?

K: Relativno sam dobro plaćena, a i zadovoljna sam okolinom na radnome mjestu pa posao i poslodavca ne bih željela mijenjati. Možda bih samo mogla manje vremena ostajati na poslu ili barem prestati nositi posao kući kako bih našla malo više prostora za nove aktivnosti koje bi mi osigurale prihod. Tim koji vodim ima potencijala pa bih mogla više posla delegirati drugima.

T: To je izvrsna ideja, jer biste delegiranjem pomogli svojem timu da razvije puni potencijal. Ono što je ohrabrujuće u vašem odgovoru je i volja da nađete aktivnost koja bi vam se financijski isplatila. Što bi to moglo biti? Na koje svoje vještine možete računati?

K: Odlično vladam jezicima. Možda bih mogla naći angažman za prijevode. Tako bih dodatnim honorarima mogla smanjiti dugove, a oni su čest izvor mog straha. Za taj posao ne trebam ulagati jer već imam kompjutor i radni prostor u kojemu mogu imati mir.

T: Odlično! Znanje i vještine imate, a ako taj posao budete radili od kuće, nećete zakinuti ni djecu svojom odsutnošću. Dodatni prihod će vam pomoći da stanete na noge i osjetite da postoji prostor za poboljšanje financijske situacije, pa će i strah nestati. No, osim vas, i vaša bi djeca mogla pridonijeti kućnom budžetu, pa makar i na simboličnoj razini. Na taj ćete im način dati dobar primjer i u odgojnom smislu, što je veoma važno. Steći će i sami osjećaj vlastite vrijednosti. Mislim na povremeni honorani posao kao što je čuvanje djece u večernjim satima za vašu kćer ili pomoć susjedima koja bi vašem sinu pomogla da zaradi džeparac, a vama pružila osjećaj da niste sami i da ne ovisi sve o vama.

K: Nisam o tome razmišljala, ali mogla bih s njima o tome porazgovarati. Imamo psa, kojeg moj sin obožava i s njim šeće tri puta dnevno, a i u susjedstvu postoje ljudi koji bi bili zainteresirani za šetnju svojih pasa. Predložit ću sinu da se malo pokrene u tom smislu. On bi to sigurno volio, a bit će mu lakše i našeg psa redovito šetati kad zna da će si na taj način priskrbiti džeparac.

T: I tu smo napravili velik korak naprijed. Provjerimo još poneku mogućnost. Biste li pokušali razgovarati s ocem svoje djece i doznati bi li moglo pridonijeti pokrivanju dijela troškova svoje djece?

K: Nisam sigurna da bi to imalo smisla. Zapravo, rado bih izbjegla taj razgovor s njim.
T: Što vas sprječava da s njime porazgovarate?

K: Temeljni je razlog taj što vjerujem da će odbiti, pa mi se čini kao da ga uzalud molim.

T: Kada biste vjerovali u mogućnost da neće odbiti, biste li mogli s njim dogovoriti da novac uplaćuje na račun svojoj djeci ili da im otvori neki oblik štednje kako bi se mogli kvalitetnije školovati ili krenuti po završetku školovanja u život? Sjetite se da tako ne pomaže vama, nego njima. Možda ih, svojim stavom i nespremnošću na razgovor s njihovim ocem, zakidate za neka njihova prava.

K: Taj argument bi me mogao potaknuti na razgovor.

T: Izvrsno. Kada ćete s njim razgovarati?

K: Nazvat ću ga nakon razgovora s vama.

T: Napravili smo prve važne korake u poboljšanju vaše financijske slike. Novi priljev novca je, dakle, moguć. No postoje i drugi načini da kvalitetnije upravljate svojim financijama, a to je racionalnije raspolaganje novcem. Najbolji način da uvedete reda u to kako trošite novac  jest da uvedete samodisciplinu u navike trošenja. Ako procijenite da je i ta mjera potrebna – prerežite karticu i time presijecite žilu kucavicu koja vam omogućuje trošenje onoga čega zapravo nemate.

K: Ne mogu si oprostiti to što sam se dovela do toga nemam ušteđevinu. To je doista krajnje neozbiljno, ali ne krivim nikoga nego samu sebe, rastrošnost i potpuno nerazumijevanje pojma novca. I baš sad, na početku globalne recesije, odlučila sam kako bih trebala početi štedjeti.

T: Da biste promijenili način na koji trošite novac, prije svega trebamo poraditi na vašem odnosu prema novcu. Čini se da u tom području postoji dosta ljutnje i negativnih osjećaja. Vaša odluka da ne želite tonuti dalje u dugove bit će početak rješenja – vraćanja u pozitivni saldo na bankovnom računu. No to nije jedino što trebate učiniti. Bit će, vjerojatno, potrebno krenuti u promjenu stila života koji je posljedica nerealnog procjenjivanja ili možda i nečeg težeg – nedostatka samopouzdanja koji je u korijenu vašeg nezadovoljstva.

Svaki put kad poželite nešto kupiti, razmislite koliko će vam ta kupnja pomoći u izgradnji onoga što vam zapravo nedostaje – samopoštovanja. Naime, najčešći razlog za pretjeranu potrošnju je osjećaj manje vrijednosti  ili neispunjenosti u nekom od područja života („i tako nemam nikakvo zadovoljstvo u životu“). Razmislite, dakle, što za vas predstavlja izvor trenutačnog zadovoljavanja potreba koji vas u konačnici gura dublje u ponor nezadovoljstva na duge staze.

Jednom kada uočite svoje navike, treba ih zamijeniti novim načinom na koji donosite odluku o kupnji, sagledavajući odnos koristi i cijene koju to zadovoljstvo ima. Budite spremni potrošiti samo za ono što vam je doista važno.