Na svjetskoj pozornici stalno postoje neki strahovi. Nasilje koje vidimo motivirano je strahom. Ugnjetavanje koje čine pojedinci i institucije motivirani su strahom. Strah će doslovno opravdati bilo što.

Vezano uz aktualne događaje širom svijeta kojih smo svi svjesni, strah se koristi kao oruđe za postizanje ciljeva i planova koji će naštetiti mnogima ili već jesu. S druge strane, to rezultira i strahom i gnjevom, čime se stvari dodatno pogoršavaju. Čak i u manjim mjerilima, ljudi pronalaze razloge zbog kojih se trebaju bojati i postaju tlačitelji drugih. To se može dogoditi na razini roditelja prema djetetu ili nacije prema njenim stanovnicima.

Strah je nevjerojatno moćan motivator za loše poteze. Sjetimo se samo niza događaja u povijesti kad su se ljudi represivno ponašali jedni protiv drugih, opravdavajući svoje postupke zbog nekog uvjerenja zasnovanog na strahu. Jiddu Krishnamurti je jednom rekao da je "stalno iznošenje svog uvjerenja pokazatelj straha." Kad netko osjeti potrebu da konstantno brani svoja uvjerenja, zajedno s onim što poduzima zbog tih uvjerenja, čini to zbog straha.

Izbor je na nama

Kao što je Nelson Mandela rekao: "Neka vaši izbori odražavaju vaše nade, a ne vaše strahove." Ako u sebi osjećamo strah, možemo nešto poduzeti u vezi s tim. Važno je postati svjestan kad strah obavije svoje pipke oko nas, prije nego što nas natjera da opravdamo neki čin koji narušava dobrobit nekoga ili nečega. Strah se može transformirati kroz emocionalnu alkemiju.

Svi mi zajedno odlučujemo hoćemo li živjeti u svijetu temeljenom na strahu ili ljubavi. Naposljetku, ne zaboravimo da strah oduzima moć i razdvaja, a ljubav osnažuje i povezuje. Ako je ikada postojalo vrijeme za izražavanje ljubavi umjesto straha, to je sada. Jesmo li dovoljno jaki da volimo unatoč različitostima?

Pravi znak svjesne i visoko evoluirane osobe je da ona može ostati u svijesti ljubavi i kad je strah svuda oko nje. Ljubav je moguća samo onda kad smo bez straha. To dvoje ne može istovremeno skladno egzistirati u nama. Sve dok se bojimo nekog ili nečeg nesposobni smo voljeti i tada opravdavamo svoje misli, riječi i djela usmjerene protiv drugih ljudi, zaboravljajući da smo svi dio iste cjeline.

Uvijek postoji bolji način za rješavanje problema od podlijeganja mentalitetu ili uvjerenjima utemeljenim na strahu. Uslijed straha um postaje nemiran, misleći da će pronaći mir i lakoću kad se pozabavim onim što smatra problemom. Međutim, mira neće biti, sve dok je strah u nama. Strah će pronalaziti uvijek nešto novo na što će usmjeriti svoju razdjelnu i destruktivnu silu... i tome nema kraja.

Čovjek koji se boji patnje već pati od onoga čega se boji

Jedan od najpoznatijih filozofa francuske renesanse, Michel de Montaigne, jednom je rekao: "Čovjek koji se boji patnje već pati od onoga čega se boji." Dakle, patnju ne uzrokuje samo ono što se nalazi na drugom kraju strahom potaknute akcije, već i rana koju si sami nanosimo strahom.

Danas se strah koristi da bi opravdao zastrašujuće i pogubne stvari. Ne mora biti tako. Da, potrebni su hrabrost, snaga i ljubav da bi se nadišao "virus" straha, ali to se može učiniti. Za prolazak kroz unutrašnji emocionalni alkemijski proces postoji nagrada na individualnoj i kolektivnoj razini, kao i u okruženju koje nazivamo domom.


Izvor: www.wakeup-world.com