U davna vremena, prije nego što su postojale mirisne svijeće, osvježivači zraka i jaki deterdženti koji uništavaju sve bakterije, dakle u vrijeme mog djetinjstva, kada okoliš nismo doživljavali kao prijetnju i neprijatelja, pospremanje kuće pred prosinačke blagdane donosilo je mirise koje je danas teško opisati. Lakše ih je raspoznati u usporavanju i pojednostavljenju svakidašnjice, u trenucima kad nije sve prezasićeno mirisima, informacijama. Kao kad se pojavi magla koja uspori kretanje.
Miris bakinih ruku zimi
Kako opisati miris bakinih ruku zimi, nakon što je napravila sitne kolače i kekse i pažljivo ih spakirala u kutije? Miris bora koji pročišćava prostor i još više naglašava brižno pospremljene i očišćene kutke. Miris iz stalno uključene pećnice u kojoj se naizmjenično peku kruh i kolači, a na štednjaku se topi čokolada. Pa kokos u koji se uvalja biskvit natopljen čokoladom kako bi se dobili meni omiljeni čupavci. Negdje u gornjim notama osjetim trunke ruma iz nezaobilaznih rum-čokoladnih kuglica, pa štapići vanilije, cimet...
I, znate što? Uopće se ne sjećam darova. A bilo ih je, no bili su tek mali dio sreće u odnosu na tu svečanu atmosferu povezanosti, svjetla, topline i jednostavnosti. Čini mi se da su u toj velikoj tami i mraku zime naši domovi i naša srca bili posebne lučice koje su svojim sjajem podržavale nadu i nagoviještale promjenu – više svjetla i dulje dane.
Kao dijete, svakom svojom stanicom upijaš svaki trenutak, oči se šire, obrazi rumene od uzbuđenja, nahranjena si tom energijom, a tek poslije, kao odrasla, uspiješ to prevesti u riječi, dešifrirati: ima smisla, naše postojanje ima smisla. U uzajamnom davanju uvećava se svjetlost u nama kao simbol života koji nema kraja.
Božić je bio i ostao najdraži miris mog djetinjstva. Spakiran duboko u meni, otvara se svake godine da bi prenosio ono nešto što želim prenositi dalje. Poštovanje tradicije, objasnili bi neki, za mene su suptilne niti koje me vežu s prošlošću, no, što je još važnije, moji su pratitelji sada, ali i u budućnosti.
Naslijedili smo ih od obitelji (iako ih možemo i sami izmisliti i kreirati), dijelimo ih s obitelji i prijateljima ili uživamo sami u njima. Pomažu nam da ostanemo zdravi duhom i povezani. Podsjećaju nas da imamo vlastito mjesto u poretku stvari. Donose nam radost, pomiču nas i motiviraju.
To je i svrha rituala: donose nam ugodu i umiruju nas, daju osjećaj kontinuiteta u stalno promjenjivom svijetu. I ne trebaju biti složeni i religijski da bi imali specijalno značenje. Njihova bit je da nas povezuju s drugima i s nama samima, da nam pomognu pronaći mir i radost koju ovo godišnje doba donosi.
.png)
.png)
