Ekstremnih škrtaca poput Moliereova lika Harpagona, tipičnog primjera patološke lakomosti i škrtosti koja dehumanizira, nema mnogo, no u svakome od nas krije se barem malo od tih osobina. Trebali bismo se truditi da ih ne razvijamo, čak i da ih se riješimo, kako se nikada ne bismo pretvorili u osobu pohlepnih očiju, a zatvorenoga dlana i srca.

"Ja, ja, meni, moje" ubija duh i tijelo

Lakomost je gramzivost za zemaljskim blagom, a škrtost neumjerena i neutaživa štednja, trošenje teška srca. Razumna štednja je vrlina marljive i pametne osobe, no nepotrebno gomilanje bogatstva bez dijeljenja je nezdravo.

Došli smo na ovaj svijet praznih ruku i otići ćemo praznih ruku. Čemu onda dati mladost i zdravlje za zgrtanje materijalnih bogatstava, a nikada ne osjetiti radost dijeljenja? Taj snažan osjećaj „ja“, „meni“, „moje“ ubitačan je za duh, dušu i tijelo.

Lakomost i škrtost uključuju i sebičnost, egoizam, brigu i mržnju, osobine koje prema drevnoj jogijskoj znanosti ostavljaju štetne posljedice na zdravlje – uznemiruju živčani sustav, teško oštećuju živčana vlakna, sužavaju krvne žile, slabe cirkulaciju, smanjuju vitalnost i slabe imunitet. Takve osobe sklone su živčanoj slabosti, nelagodi, nemiru, kašlju, vrućici, anemiji, problemima s krvožilnim, probavnim i spolnim sustavom.

Tko dijeli, dobije dvostruko

Prema svim religijama vrlina dijeljenja iznimno je važna – sve one potiču na pomaganje u skladu s mogućostima, bilo darivanjem hrane i odjeće ili pomaganjem gradnje nečije kuće vlastitim rukama. Sreća i zahvalnost onih kojima je pomoć najpotrebnija poput neobjašnjivo magičnih zraka zagrijavaju i najhladnije srce.

Bog, svemir, priroda podupiru svakoga tko dijeli darujući mu dvostruko, trostruko, deseterostruko u obliku onoga što mu je najviše potrebno, bilo na tjelesnoj, duševnoj ili duhovnoj razini.

Model: Patricija M. (Talia)