Spremni za sve ishode
Nije li kontrola dobra stvar? Ona nam omogućava da uštedimo vrijeme, kreiramo unaprijed više opcija te budemo spremni kad A i B opcija dožive neuspjeh. Pomaže nam da postavimo ciljeve i naučimo mjeriti ishode. Kontrola je nužna kako bismo mogli proći kroz svaki dan. U rečenicama na početku teksta uočava se želja da stvari više kontroliramo.
Kad nema nikog drugog tko bi nam nešto pružio i o nama se pobrinuo, davno smo naučili da ćemo to (morati) učiniti sami. Tako možemo kontrolirati stvari. Nešto nemamo, ali ćemo se pobrinuti da to stvorimo. To smo još u djetinjstvu naučili na jednostavnim primjerima.
Možemo reći da smo tako i naučili kako možemo kontrolirati stvari, tj. kako kontrola radi za nas. I to je svakako dobro za nas i omogućava nam veću funkcionalnost - biti tu i za sebe i za druge.
Pretjerana kontrola
Međutim, s kontrolom možemo i pretjerati, a onda ona više ne radi za nas, nego svom snagom počinje raditi protiv nas. Pretjerana kontrola postaje kontrolor našeg života i uvodi nas u stanje potpune tenzije.
Ako smo predugo u stanju kontrole, onda je to veliki stres koji dalje uzrokuje mnoge poremećaje! Ako za sve iznalazimo strategiju i mnogo različitih opcija, mi smo stalno u velikom stresu jer se sve stalno mijenja. A promjene se, bez obzira na sve naše prognoze i predviđanja, događaju tako što nas često iznenade svojim scenarijem.
Umjerenost kao ključ
Kao i uvijek, prava mjera, umjerenost, ono je što nam je cilj i kad je riječ o kontroli. No, kako je definirati? Sasvim je jasno da je prava mjera različita kategorija za svakoga te tome tako treba i pristupiti. U boljem razumijevanju onoga što je oko nas i onoga što je naš unutarnji odgovor na okolnosti, leži i odgovor na našu pravu mjeru kontrole.
Kako bismo došli do odgovora, za početak trebamo iskreno odgovoriti na sljedeća pitanja:
• Za što mi služi ovo ponašanje?
• Što mi dobroga donosi?
• Što mi oduzima?
• S kojom mojom osobinom je povezana ova situacija?
Koliko god vam se čini da znate odmah odgovoriti na ova pitanja, pokušajte odgovore produbiti. Pokušajte odgovarati opisujući osjećaje, unutarnja stanja, ono što se na vama vidi i ono što vam drugi kažu da se primjećuje. Zadržite se na svakom pitanju, identificirajte jednu situaciju i produbite, proširite odgovore jer u tim se odgovorima krije i zrno vaše prave mjere.
Što se može dogoditi?
Ako je kontrola na jednome kraju štapa, što je na drugome kraju? Za nekoga je to prepuštanje, smanjena kontrola, sloboda, povjerenje... A za vas?
Istražite i taj drugi dio štapa. Pitajte se:
• Ako ne kontroliram, što se sve može dogoditi?
• Čega se najviše bojim?
• Što će se dogoditi ako se moj najveći strah ostvari?
• Postoji li i tu nešto (dobro, pozitivno, novo, edukativno, drugačije, iznenađujuće, ohrabrujuće) za mene?
• Što bih voljela naučiti iz takve situacije, za što se osnažiti?
Otpuštanje kontrole
Važno je znati da smo kontrolu naučili koristiti i kako je u redu upotrijebiti je onoliko koliko nam je od koristi. Onoga trenutka kad nam počne štetiti, vrijeme je da počnemo učiti neke druge vještine koje će nam omogućiti da budemo u ravnoteži, odnosno, negdje na sredini onog štapa i da možemo iznova birati kako ćemo se ponašati u određenoj situaciji. Važno je znati i da se od svega što smo naučili možemo i odučiti. Možemo naučiti pustiti kontrolu.
Kontrolirati znači biti siguran. Osjećaj kontrole ono je što nam daje sigurnost. Sigurnost znači kako su stvari predvidljive i jasne, da smo spremni za svaki od scenarija te se možemo osloniti na dobar ishod.
Vježbanje povjerenja u sebe
Međutim, događa se da stvari izmaknu kontroli. Kako se s time nositi? Možemo li i to nekako kontrolirati? Ne kontrolirati ne znači biti nesiguran, nego biti siguran da se mogu uzdržati od kontrole, prepustiti se, upustiti u novonastalu situaciju, istraživati i učiti o sebi i kroz tu situaciju.
Pozivam vas: Vježbajte opuštanje, otpuštanje i prepuštanje. Vježbajte povjerenje u sebe. To je pravi izvor kontrole, vjera da ćete iz svake situacije izaći spremniji, bolji, s više razumijevanja za sebe i druge, snažniji, s više ljubavi.
Ako želite odgovoriti na ova pitanja, pišite Maji na maja.gabrijan@aoec.com