Skriveni pratitelji života

Tajna je skriveni pratitelj našeg života. Svi imamo tajne. Brižljivo ih čuvamo u mračnim ormarima svog sjećanja, na posebnim mjestima svog srca, u malim bočicama poput dragocjenog lijeka ili otrova, ponekad ih s mukom držimo pod ključem. Svakakvih tajni ima.

Kad razmišljamo o njima, zapitajmo se što naše tajne govore o nama jer u njima se skrivaju naši najosjetljiviji osjećaji. Ima onih sretnih, dragocjenih i tako krhkih tajni, satkanih od čežnji, ljubavi i tuge, da bi ih stvarnost, mišljenja drugih ljudi i svjetlo dana mogli nemilice razbiti u tisuće suza.

Ima i onih neželjenih, sramotnih, koje su poput teškog kamena oko vrata i oduzimaju našoj svakodnevici lepršavost i spontanost. Psiholozi smatraju da tajne nisu dobre te da nam mogu komplicirati život, a ponekad dovesti i do velikih životnih lomova.

Tajna - eliksir ili otrov?

Tajna ostaje tajna samo ako nitko za nju ne zna. Čim je odlučimo podijeliti, ona nepovratno kreće na put oslobađanja. Ako nas je naša tajna hrabrila sretnim uspomenama, u našoj nutrini njene su boje drugačije, njeni su okusi i mirisi utješni. Kad je podijelimo i pogledamo očima neke druge osobe, hoće li ostati za nas tako posebna?

No, podijeliti neku tešku tajnu može biti olakšavajuće jer napokon se počinjemo rješavati tereta srama ili krivnje. Povjeriti nekome vlastitu tajnu čin je krajnjeg povjerenja. Primatelj tajne prima je poput počasne povelje prijateljstva, no s tajnom prima i dio njenog tereta. Znati nečiju tajnu stavlja nas u poseban položaj moći, ali i prilike da dokažemo snagu svog karaktera. Dobar prijatelj pomaže nam ponijeti na trenutak njen teret i podržava nas u procesu oslobađanja i iscjeljivanja.

Bez obzira na to jesu li naše tajne eliksir ili otrov, čini se da ne možemo živjeti bez njih. No još je veće pitanje možemo li živjeti s njima. Stoga, osvijestimo što neka tajna govori o nama. Pronađimo hrabrosti i prave prijatelje da bismo se oslobodili tereta onih teških i nepoželjnih, učvrstimo svoje veze i prijateljstva dijeleći one sretne!