Ostati psihički stabilan i kad se najavljuju crni scenariji

Još je davnih dana znanstvenik Charles Darwin izjavio: „Preživjeti neće ni najsnažniji ni najpametniji, nego promjenama najprilagodljiviji.“Naš poznati pjesnik Petar Preradović na tu je temu dodao: „Stalna na tom svijetu samo mijena jest.“ U današnje vrijeme promjenama smo izloženi više nego ikad. Promijenio se naš način življenja zbog karantene, brinemo se o vlastitom zdravlju i zdravlju naših najmilijih.

Kaže se da ljudi, općenito, ne vole promjene. Istina je, međutim, da većina nas ne voli nesigurnost i neizvjesnost. To je ono što nas u ovom trenutku najviše boli i smeta nam.

Ne znamo dokad će trajati ova situacija i ne znamo hoćemo li se razboljeti. Ako se, unatoč svim poduzetnim mjerama, razbolimo, nismo sigurni kako će to završiti. Također, ne znamo što će biti s našim plaćama, radnim mjestima i ekonomijom. U medijima najavljuju crne scenarije, govori se o krizi svih kriza i najavljuje se recesija svih recesija. U cijeloj toj situaciji trebamo ostati psihički stabilni i nekako se nositi s promjenama.

Vrijeme je za empatiju i ljubav, a ne za aroganciju

Istina je da je ovo razdoblje kad je svima nama potrebna velika doza tolerancije, empatije, ljubavi i strpljenja, kako prema sebi, tako i prema drugima. Svatko se od nas s ovim promjenama i stresom nosi na svoj način.

Ovo nije vrijeme arogancije i spočitavanja. Ovo nije vrijeme prozivanja i nerazumijevanja. Ako vas prijatelj ili član obitelji nazove u panici, nije vrijeme za umanjivanje njegovih ili njenih osjećaja i osuđivanje.

Svatko od nas nosi svoje breme. Nekima je ova situacija okidač za pogoršanje već postojeće psihičke nestabilnosti ili bolesti, nekima za nastanak anksioznosti i napadaja panike. Stoga, trebamo biti nježni i blagi jedni prema drugima. Trebamo biti tu jedni za druge.

Ovo je vrijeme koje nas poziva na održavanje fizičke distance, međutim, možemo i trebamo održati socijalnu povezanost jer kvalitetni odnosi i bliskost s nama dragim ljudima najviše nas psihološki štite od potencijalnih traumatskih posljedica ove globalne krize.

 Što ne volimo u promjenama?

1. Gubitak kontrole Kad se događaju promjene, ulazimo u novi teritorij i gubimo tlo pod nogama. Drugim riječima, stvari više nisu onakve na kakve smo naviknuli.

2.Neizvjesnost Često ćemo radije odabrati ostati u mizernoj situaciji koja nam je poznata, nego krenuti u nepoznato u skladu s narodnom uzrečicom „Bolji je vrag kojeg poznajemo od vraga kojeg ne poznajemo“.

3.Faktor iznenađenja Ako je promjena negativna, a nismo se pripremili na nju, osjećamo strah.

4.Sve se čini drugačijim Kad se događaju veće promjene, obično svoju pažnju fokusiramo na ono što se mijenja, a ne na sve ono što ostaje isto. Mi smo bića navika, volimo rutinu, pa nam svaka veća promjena automatski izaziva neželjene osjećaje.

5.Pitamo se jesmo li sposobni nositi se s promjenom Kad nam se događaju velike promjene, preispitujemo svoju sposobnost upravljanja njima i često sumnjamo u svoje snage i mogućnosti.

6.Duhovi prošlosti Ako smo imali loših iskustava s promjenama, a svima nam se to barem jednom dogodilo, vraćaju nam se sjećanja na te situacije i to nam izaziva nelagodu.

7.Ponekad je prijetnja realna Ponekad nam određene promjene doista mogu donijeti veliku količinu neugode i boli. Trebamo ih naučiti prihvatiti i, unatoč njima, krenuti dalje.

Svatko od nas na različitom je stupnju spremnosti za prihvaćanje promjena. Drugim riječima, možemo zamisliti da svatko od nas ima barometar koji pokazuje koliko promjena može odjednom podnijeti. Neki se ljudi ugodno osjećaju u nesigurnom okruženju prepunom promjena i izazova, a neki najviše vole sigurnost i izvjesnost. Trebamo biti iskreni sami prema sebi i uvidjeti gdje se trenutačno nalazimo.

Koje emocionalne faze prolazimo tijekom promjena

Ako je riječ o promjenama koje nismo željeli, često u početku prolazimo kroz kratkotrajno razdoblje šoka, nakon čega dolazi faza negiranja, ljutnje, pregovaranja pa tuge i žaljenja za svime onime što smo izgubili.

Ove se faze mogu mijenjati, ponavljati, pa i trajati dulje vrijeme. Stoga je važno dati si dovoljno vremena da bismo bili spremni krenuti dalje. Kad prođe ovo razdoblje, najčešće uslijedi razdoblje testiranja novih mogućnosti, prihvaćanja situacije kakva jest i kretanja dalje u nove izazove koje nam život donosi.

Kako pomoći sebi u kriznom razdoblju nesigurnosti i neizvjesnosti

žena ljeto
Guillaume Bolduc/Unsplash žena ljeto
Pokušajte anticipirati promjenu. Recite sami sebi da su promjene dio života i očekujte ih. Ne borite se s njima, ali ih nemojte ni negirati. Nitko ne zna što nas sve očekuje, no svi mi imamo više kapaciteta nego što mislimo da podnesemo sve što nam budućnost nosi.
  • Slušajte sebe. Obratite pažnju na intuiciju i ono što je dobro za vas. Iako odsvakuda možete čuti kvalitetne savjete, prilagodite ih sebi. Iskoristite one koji vam koriste, a odbacite one za koje osjećate da vam ne čine dobro.
  • Strukturirajte svoje nove rutine. Rutine nam pomažu zadržati mir. Pokušajte, koliko god je to moguće, organizirati dijelove dana koji će svaki dan biti isti i idite spavati u određeno vrijeme. To pomaže našem mozgu da se umiri. Ako vam to ponekad ne uspije, nemojte se zbog toga gristi i pokušajte ponovo.
  • Pospremite stan ako imate viška energije. Pospremanje stana može pomoći u pospremanju glave. No, ako vam to izaziva stres, ostavite ovu aktivnost za neko drugo vrijeme.
  • Razmišljajte pozitivno koliko je god moguće. Fokusirajte se na sve ono što možete učiniti, a ne na ono što ne možete. Poslušajte vijesti jednom dnevno ili maksimalno dva puta da biste bili u tijeku s novostima i smanjite doticaj s negativnim informacijama.

U ovom moru informacija teško je razlikovati kvalitetne od nekvalitetnih, objektivne od subjektivnih. Ako se osjećate preplavljeno, maknite se na dan ili dva s društvenih mreža i medijskih platformi te procijenite je li vam to pomaže. Većini ljudi pomaže.

Ne zaboravite da online portali žive od vaših „klikova“, stoga vijesti koje donose često ne prenose objektivno, nego dramatično samo da bi čitatelji kliknuli na članak i otvorili ga. Svi portali, primjerice, vrve podacima o broju umrlih. Ne izvještavaju nas toliko o broju preživjelih i o starijim ljudima koji su uspješno preboljeli koronavirus. To im nije toliko zanimljivo jer naš mozak pridaje puno više pažnje negativnim nego pozitivnim vijestima. Stoga mi trebamo paziti čemu ga izlažemo da bismo zadržali psihičku stabilnost i kako ne bismo podlegli korona-psihozi.

žena plaža
Shutterstock žena plaža

  • Ostanite otvorena uma. Ne očajavajte, uvijek postoji barem nešto što je dobro i pozitivno u promjeni, samo to u razdoblju stresa i krize ne vidimo. Pokušajte pronaći dobre strane promjene i pitajte se što možete učiniti da biste se lakše i bolje s njom nosili.
  • Ostanite aktivni. Brinite se o svom tijelu. Nastojite se kvalitetno hraniti, dobro spavati, a poželjno je i bavljenje nekom tjelesnom aktivnosti. Naravno, onoliko koliko je to moguće i kad za to imate snage. Sasvim je u redu koji dan prespavati i pojesti nešto nezdravo, dobiti ili izgubiti koji kilogram. Nemojte zbog toga sami sebe proganjati. Ako samo 65 posto vremena činite dobro u razdoblju krize, to je sasvim dobar rezultat.
  • Fokusirajte se na ono što imate i uživajte u malim stvarima. Ne zaboravite da čak i u razdoblju velikih promjena postoje mnoge stvari koje se nisu promijenile. Možda su to prisutnost vaše obitelji i prijatelja, krov nad glavom, hrana u hladnjaku, sunčane zrake na prozoru i slično.
  • Pronađite podršku i dopustite si iskazivanje osjećaja. Podijelite svoje emocije s najbližima, tražite podršku u dane kad vam je teško. Ako ste tužni ili ljuti, na prikladan način iskažite svoje osjećaje, ne zadržavajte ih u sebi. Ne trebate se svaki dan herojski nositi sa situacijom. Ponekad je i herojima potreban odmor. Ipak, nastojite ne očajavati.
  • Gledajte unaprijed i vizualizirajte pozitivnu sliku budućnosti. Vizualizirajte kako iz ove karantene izlazite zdravi i uspijevate osigurati egzistenciju i poslovanje te iz cijele priče izlazite kao bolji i pametniji ljudi.

Ne zaboravite, čak i kad se događaju neželjene promjene, vrijedi pravilo: „Ako se jedna vrata zatvore, druga se otvore“, samo se moramo osvrnuti oko sebe da bismo vidjeli nove prilike i mogućnosti. Ponekad trebamo biti malo ludi i nerazumni pa vjerovati u dobro unatoč tomu što trenutačno ne vidimo izlaz. Ipak, koliko god bilo teško, jednom će proći. „Samo mijena stalna jest.“