Planine su mjesta na kojima se prošlost sastaje sa sadašnjošću

Naziv Javorova kosa mnogima je poznat po tunelu na autocesti Zagreb – Rijeka. No, Javorova kosa zapravo je planinski vrh ispod kojega prolazi tunel. Vrh se uzdiže iznad naselja Ravne Gore, na visini od 1015 metara s koje se pruža prekrasan pogled. Nedaleko od vrha Javorova kosa nalazi se izvor vode Božji studenac koji se, prema narodnoj predaji, smatra ljekovitim za vid i lijepo lice.

A na ličkoj planini Poštak, dvjestotinjak metara niže od istoimenog vrha visokog 1425 metara, na prostranoj travnatoj padini ustobočio se – Marsovac. Gromada koja naizgled prkosi sili teže najpoznatija je među fascinantnim kamenim skulpturama na Poštaku što su ih vjekovima oblikovale prirodne sile.

Obiljem ovakvih živopisnih zanimljivosti prožeta je nova knjiga Hrvatske planine istaknutoga planinarskog publicista i urednika Alana Čaplara. U ovom raskošno ilustriranom vodiču, koji je objavila izdavačka kuća Mozaik knjiga, Čaplar otkriva čari sedamdesetak planina diljem Hrvatske.

I to ne samo kao autor tekstova nego i kao autor više od 600 fotografija kojima je ovjekovječio veličanstvene vidike što se unedogled pružaju s visina, kao i bajkovita šumska vrela i cvjetne poljane, vrletne staze i prolaze, tajanstvene spilje, drevne građevine i spomenike...

„Planine su mjesta na kojima se prošlost sastaje sa sadašnjošću, a legende sa stvarnošću“, napisao je Čaplar. Kaže da planinari otkad je naučio hodati: „Moji roditelji vodili su me u planine od najranije dobi jer su i sami strastveni planinari. Dali su mi ime po Alanu – jednome od najljepših predjela Velebita. U planinarskom društvu upoznao sam svoju suprugu Anu. Kao što su roditelji na mene prenosili ljubav prema planinarenju, tako je i mi sada prenosimo na svoje kćeri Lanu i Ivanu. Prekrasno je promatrati s koliko veselja idu u planine.“

Malo koja zemlja ima tako lijepe i zanimljive planine kao Hrvatska

S mladima se druži i kao voditelj planinarske skupine Gojzeki, što okuplja djecu, roditelje i učitelje iz zagrebačke Osnovne škole „Zapruđe“. Također je i član Hrvatskoga planinarskog društva Željezničar, glavni tajnik Hrvatskoga planinarskog saveza, glavni urednik časopisa Hrvatski planinar... Kao autor ili koautor objavio je već 29 knjiga, među kojima su Planinarski vodič po Hrvatskoj, Tajanstvena Hrvatska, Hrvatsko planinarstvo u 1000 slika, Neotkrivena Hrvatska i Čarobna Hrvatska.

„Iako se u svjetskim razmjerima ne ističu visinom svojih vrhova, nije pretjerano reći da malo koja zemlja na svijetu ima tako lijepe i zanimljive planine kao Hrvatska. Toliko su raznolike da se mogu obilaziti godinama i desetljećima, a da istraživanje nikad ne postane dosadno. Samo bi se o Velebitu, koji me posebno oduševljava, moglo satima nabrajati sve ono što ga čini osobitim, a da temu ne bismo ni približno iscrpili“, navodi Čaplar.

Upravo zahvaljujući svojoj neumornoj posvećenosti otkrivanju planinskih raznolikosti stekao je razne životne spoznaje. „Planinarenje potiče snalažljivost, hrabrost, požrtvovnost, prilagodljivost, izdržljivost, društvenost, razumijevanje ljudi i prirode, domoljublje...

Planinarenje se temelji na zajedništvu, na uzajamnom djelovanju s ciljem svladavanja prirodnih, ali ujedno i vlastitih psihofizičkih 'prepreka'. U sadašnjoj svjetskoj krizi došle su do izražaja baš one vrline koje u ljudima pobuđuje i planinarstvo. Više je solidarnosti, razboritosti, iskrenosti, zahvalnosti, poštovanja i ljubavi te poniznosti prema silama prirode“, ističe Alan Čaplar.

Boravak u planinama naučio me da treba poštovati zakone prirode

U pripremama za objavu nove knjige zatekle su ga doista neočekivane okolnosti. Tek što su predstavljanja Hrvatskih planina morala biti otkazana jer su okupljanja ljudi zabranjena zbog koronakrize, dom Čaplarovih ozbiljno je oštećen u zagrebačkom potresu, pa su se morali iseliti.

Ipak, čini se da uistinu jest pravo vrijeme za izlazak ove knjige. Kao svojevrstan lijek za dušu, ona otkriva iskonske ljepote koje nas okružuju, a u užurbanoj svakidašnjici nerijetko ih i ne primjećujemo. Čarobnih planina ima svagdje, pa i u Slavoniji koja se uvriježeno smatra ravnom, a iz nje se uzdižu Psunj, Papuk, Krndija, Požeška gora i Dilj gora.

Čak ni jadranske otoke – koji pretežno jesu brdoviti – često ne doživljavamo „planinskima“, iako se duž cijele naše obale pružaju krasni otočni vrhovi sa spektakularnim vidicima, primjerice, na Krku, Cresu, Lošinju, Rabu, Pagu, Dugom otoku, Kornatima, Braču, Hvaru, Visu, Korčuli, Mljetu...

Čaplar u novom svjetlu otkriva „mjesta na kojima vrijeme i prostor imaju jedinstven smisao“, a nama poručuje da uvijek imamo priliku proširiti svoje vidike, i doslovno i simbolično.

„Boravak u planinama naučio me da treba poštovati zakone prirode, biti oprezan, ponizan i strpljiv. Sve se to može primijeniti na svladavanje životnih izazova i postizanje ciljeva. Također sam naučio da sreću ne trebamo tražiti daleko i visoko u planinama jer ona je već u nama. Može je pronaći svatko tko život promatra otvorena srca“, zaključuje Alan Čaplar.