Anita: U vezi sam nešto više od godinu dana s čovjekom s kojim se teško bilo što dogovoriti i to postaje sve većim uzrokom razmirica. Razumijem da je prezaposlen i da mu je vjerojatno dosta planova i rasporeda vezanih uz posao, no i ja sam iznimno uspješna u poslu, s ispunjenim i prenatrpanim kalendarom i obvezama, ali ne mislim da zbog toga ne trebam praviti planove u privatnom životu. Ponekad me taj njegov pristup „ne mogu sada o tome razmišljati“, odustajanje od naših dogovora i promjene u zadnji čas toliko izbace iz takta da izgubim kontrolu nad samom sobom i onda se obično posvađamo. Naš odnos je pod velikim pritiskom zbog toga i to me počelo brinuti.
Tatjana: Što je to što vas brine?
A: Čini mi se da se naš odnos ne razvija u dobrom smjeru i razmišljam trebam li ostati u vezi s osobom čije me ponašanje izbacuje iz takta. Prvi brak prekinula sam iz sasvim drugih razloga, ali nakon dugih godina nezadovoljstva, pa ne želim ponoviti tu pogrešku.
T: Jeste li partneru izrazili svoju zabrinutost?
A: Jesam, no on mi je samo kratko odgovorio da ne znam biti spontana, da je kod mene sve kao po špagi. Rekao mi je da on ne voli planirati sve u životu i da se opustim. Voljela bih da to mogu, ali ne znam kako se postaje spontan.
T: Prije nego što se pozabavimo spontanošću, voljela bih čuti vaše mišljenje. Slažete li se s tom izjavom svojeg partnera? Mislite li i vi da niste spontani i da imate pretjeranu potrebu sve isplanirati?
A: Ima istine u tome. Da, volim točno znati kamo ćemo ići, što ćemo raditi. Volim se družiti s ljudima, a ako ne isplaniraš susret s prijateljima, teško da se baš možeš sa svima s kojima želiš naći. Danas nitko nema vremena za spontanost. Ni nas dvoje nemamo vremena za puno toga što bismo željeli raditi pa smatram da planirati zajedničke aktivnosti nije nepotrebno.
T: Što mislite da bi, osim nedostatka vremena, mogao biti razlog što preferirate planiranje pred spontanošću u svakodnevnom životu?
A: Želim uvijek puno toga obaviti, biti efikasna, produktivna. Toliko je toga što želim vidjeti, naučiti, knjiga koje želim pročitati.
T: Postoji li još nešto? Ponekad planiranjem imamo potrebu predvidjeti razvoj događaja i na neki način staviti stvari pod kontrolu. Je li to kod vas slučaj?
A: Volim imati kontrolu nad svojim životom, to je istina.
T: Što vam omogućuje da imate osjećaj kontrole nad životnim situacijama? 
A: Mislim da mi to daje osjećaj sigurnosti. Ali to je i neka vrsta navike u mom životu. Od rane mladosti sklona sam planiranju. Točno sam znala što želim postići do koje godine života, kojim zanimanjem se želim baviti, kada ću se udati, roditi djecu. Uglavnom sam i uspijevala u svemu tome pa sam navikla razmišljati unaprijed o onome što želim postići, ostvariti, napraviti, imati. Na kraju krajeva, nije li to najbolji recept za uspjeh – voditi se nekim ciljevima i planirati stvari u životu?
T: Nema ništa lošeg u planiranju, ali i spontanost ima svojih pozitivnih strana. Što bi po vama bile prednosti spontanog načina života?
A: Ne znam točno. Možda uzbuđenje? Priznajem da ne volim dosadu, no i to jedan od razloga što planiranjem želim oplemeniti slobodno vrijeme. Za mene je planiranje aktivnosti ujedno i sprječavanje dosade. Veseli me smišljanje planova u stilu „što bismo sada mogli napraviti“, ali i to je na neki način spontanost, zar ne?
T: Točno, spontanost je rezultat potrebe da svoje želje ostvarujemo u skladu s trenutačnim mogućnostima i raspoloženjima. No bitna odrednica spontanosti je i spremnost na promjenu plana, prilagodljivost. Koliko ste fleksibilni kad je riječ o promjeni planova?
A: Čini mi se da sam prilično fleksibilna. No ono što ne volim je da nema plana, a kad se plan promijeni, sklona sam ga zamijeniti nekim drugim planom. Sintagma „vidjet ćemo“ ne ispunjava me veseljem. Dapače, pod stresom sam ako u zadnji čas odlučujem kamo ću za novogodišnji doček. Primjerice, prošle godine se od milijun mogućnosti ništa nije ostvarilo i završili smo na gradskom trgu. Ne mogu baš reći da mi je to bio najbolji doček Nove godine, ali eto, i to sam probala.  Sad ponovno imam sličan problem.
T: Što je ipak bilo pozitivno u toj situaciji?
A: Ne mogu reći da je bilo baš tako strašno, no bilo je i zabavnijih proslava. Jedino što se isplatilo je što iza sebe imam i takvo iskustvo.
T: Drago mi je što se s duhovitom opaskom osvrćete na taj događaj. U svakom spontanom doživljaju postoji djelić opuštajućeg, ali i izazovnog i novog. Kad se pretjerano oslanjate na termine upisane u svojem kalendaru, outlooku ili nekom drugom načinu organiziranja života u skladu s kalendarom, obično je riječ o tome da ste, na neki način, ograničeni vremenom, ali i pod stalnim pritiskom hoćete li uspjeti ostvariti sve zacrtano.

U protivnom neće biti pravog zadovoljstva, a moguća je i iscrpljenost, kao posljedica stalne izloženosti zahtjevnim rokovima i programu. Takav stil života može biti velik izvor stresa. Upravo je spontaniji način života ono što vam može pomoći u opuštanju, ostvarivanju ravnoteže, ali i većoj zanimljivosti života. No nije lako promijeniti naučeni obrazac stalne isplaniranosti. Partner koji je drukčiji, spontaniji, može vam u tome biti veliki učitelj. Veza s osobom drukčijom od nas tada je izazov i zadovoljstvo.

Budite spremni učiti i mijenjati se na vlastitu dobrobit. A i partner može učiti od vas. Mnoge su veze na svojem početku same po sebi zanimljive i nepredvidive. Nakon nekog vremena ulazimo u određene obrasce i život se lako pretvori u rutinu. Neki u toj rutini nalaze mir, a drugima je to dosadna i neprihvatljiva svakodnevica. U vezi je potrebno određenim kompromisima naći zlatnu sredinu, a oba partnera imaju priliku, uz različitost one druge strane, postati potpunije osobe.