U govor sam ubacivala njemačke riječi

Moja priča počinje glavoboljom i odlukom da ne želim koristiti tablete za ublažavanje bolova. Zapravo, nisam ih znala ni mogla progutati. Kako sam u to vrijeme radila kao odvjetnica i imala posao kojeg sam voljela nisam ni imala vremena razmišljati zašto me glava boli. Jednostavno, nisam htjela tablete pa mi je preostalo napraviti prvi korak, a to je otići na pregled.

Dobila sam uputnicu za neurologiju gdje mi je nakon dnevne bolnice utvrđena dijagnoza obične glavobolje. Neurologica mi je radila akupunkturu i glavobolja je prestala. Nakon otprilike dvije godine glavobolja se ponovno javila pa me moja neurologica uputila na magnetsku rezonanciju koja je pokazala "nešto". I tada je sve počelo.

Dijagnosticiran mi je teški zloćudni tumor na mozgu, glioblastom najvišeg stupnja. Svakih nekoliko mjeseci odlazila sam na magnetsku rezonanciju, zračenje uslijed koje sam gubila kosu i punkciju od koje sam ponekad gubila moć govora. Zaboravljala sam često, koncentracija je bila vrlo slaba, a za razgovora sam nesvjesno ubacivala njemačke riječi u svoj govor. Odradila sam i kemoterapiju, ali i koristila neke biljne i druge pripravke za koje sam osjetila da ih želim uz konvencionalne lijekove koje mi je propisao moj neurolog.

Liječnici su mom ocu rekli da se pripremi na najgore

Roditeljima sam zabranila da me pitaju kako sam te da nikome ne govore što se sa mnom događa jer sam ja zdrava. Željela sam se boriti sama bez ikakvog utjecaja drugih ljudi, rodbine ili prijatelja. Nije im baš bilo jasno zašto se tako ponašam, ali su poštovali moju odluku. Ponašali su se kao da se ništa nije dogodilo.

Čak sam išla na posao do trenutka kad mi je pozlilo. Da, bila sam uporna i tvrdoglava ali to se i pokazalo kao najbolji put. Imala sam još puno planova u životu i odlučila sam ih ostvariti.

U nekim trenutcima bilo mi je teško pogotovo kad su me odbile operirati klinike iz Njemačke, Švicarske i Zagreba. Puno vremena kasnije, saznala sam kako su liječnici mom ocu rekli da se pripremi na najgore. No, i dalje sam išla putem koji sam si sama odredila. Čak sam oko mjesec dana nakon operacije išla vježbati u teretanu.

Tumor je nestao

Jedini doktor koje se usudio operirati me bio je profesor Paladino. Uz njega sam imala, po meni, najboljeg neurologa i onkologicu. Kako profesor Paladino nije mogao odstraniti cijeli tumor krenula sam s nenormalnom borbom, voljom, čvrstom odlukom i upornošću. Imala sam cijeli popis biljnih preparata i tableta koje sam koristila.

Prava borba za život tek je tada krenula i bila mi je jako, jako teška, ali na koncu i uspješna. Sedam mjeseci nakon operacije snimak magnetske rezonancije pokazao je da je tumor nestao, a moj mozak čist i zdrav. Tako je i danas; već godinama sam potpuno zdrava žena.

Teško je bilo u nekim trenucima. Teško je ponekad tijekom životnog putovanja boriti se, ponekad nedostaje snaga, ne vidi se izlaz i cilj, ali izlaz i cilj nitko neće vidjeti ako odustane, ako ga ne traži i ako ne ide uporno prema njemu.