Mia ima bogat društveni život. Svaku večer nalazi se s brojnim prijateljima, a stječe i nove. Doduše, samo preko interneta. Zagrepčanka podrijetlom iz Bosne uključuje računalo, a zatim i program koji objedinjuje devet programa za brzo internetsko dopisivanje (instant messenger). Tako na jednome mjestu nadohvat ruke ima prijatelje koji se služe Google Talkom, MSN-om, Yahoo Messengerom i ICQ-om. Razumije se da je istovremeno prijavljena na dvije najpopularnije društvene mreže, Facebook i MySpace.

"Dopisujemo se do kasno u noć", veli 36-godišnja majka jedne kćeri. "Osim prepiske sa znancima, često igram belot na jednom domaćem portalu. Virtualnih je igrača toliko da gotovo svaki put igram protiv novog neznanca." Iako zgodna i društvena, Mia posljednjih godina većinu potreba za privatnim kontaktima zadovoljava preko računala i mobitela.

SMS je novi heroin

Organizacija American Life Project istraživanjem je utvrdila da 54% američkih tinejdžera šalje SMS-ove svakodnevno, a 50% ih šalje najmanje 50 poruka na dan. Šokantan je podatak da trećina anketiranih šalje 100 ili više SMS-ova na dan, što je više od 3000 mjesečno.

Mladi će se vjerojatno pobuniti ako se slanje SMS-ova i poruka u internetskim pričaonicama (chatrooms) usporedi s uzimanjem heroina. No američki neurolog Michael Seyffert kaže da se prilikom slanja SMS-ova u mozgu aktiviraju ista područja kao kod ovisnika dok uzima heroin. Iz snimaka mozga napravljenih tehnikom neuroimaginga dr. Seyffert zaključuje da slanje poruka izaziva slične osjećaje kao i teške droge iako, naravno, SMS-anje ne uništava mozak i druge organe kao ovisničke tvari.

Druženje putem modernih tehnologija uistinu je mnogo lakše i pristupačnije od fizičkog kontakta jer on zahtijeva usklađivanje termina, odijevanje i putovanje, a već je i pomisao na teškoću s parkiranjem dovoljna da ponekog obeshrabri u izlasku.

Ljudi s manje tjelesnih kontakata u većoj opasnosti od bolesti

Međutim, unatoč dostupnosti i jednostavnosti, međuljudsko ophođenje preko telekomunikacija nije dovoljno za duševno blagostanje i opće zdravlje.

Istraživanja pokazuju da odsutnost osobnih kontakata povećava opasnost od zaraza, krvožilnih bolesti, demencije, depresije i raka. Znanstvena studija na Medicinskom fakultetu pri Sveučilištu u Kaliforniji utvrdila je da su kod ljudi koji su društveno izolirani manje aktivni geni koji brane organizam od zaraze i stresa, a da su aktivniji geni koji potiču upalne procese. Autori zaključuju da su ljudi s manje fizičkih kontakata u većoj opasnosti od upala i drugih teških bolesti od onih koji imaju veću društvenu potporu. PageBreak

Primjerice, među ženama oboljelima od raka dojke i jajnika imunološka je reakcija jača kod onih koje imaju više prisnih odnosa nego kod osamljenih žena. Razlika u snazi imuniteta očituje se i u višoj stopi obolijevanja od prehlada i u višem krvnom tlaku kod ljudi s manje društvenih kontakata. Društveno izoliraniji ljudi imaju lošiji i manje okrepljujući san. I raspoloženje i intelektualne funkcije bolji su kad održavamo kontakte uživo zbog lučenja hormona oksitocina i dopamina, koji aktiviraju stanice živaca i poboljšavaju moždanu funkciju.

Ljudi koji kasnije idu u mirovinu, češće idu u crkvu ili su angažirani u drugim društvenim aktivnostima imaju dulji životni vijek, a kod vjenčanih je i stopa samoubojstava niža nego kod samaca. Očito je da je za zdravlje i dugovječnost nužna što češća komunikacija licem u lice, čak i ona površna, koju ostvarujemo u trgovačkim centrima, pošti, banci. Uskraćivanjem tog iskustva dugoročno si nanosimo nesreću i bolest.

Virtualna komunikacija kao ogromno olakšanje

No ne bi bilo pravedno pripisivati tehnologiji samo loša svojstva. Mnogi korisnici računala i mobitela kažu da su se prije osjećali mnogo osamljenije nego nakon što su se pojavili elektronička pošta, SMS-ovi, društvene mreže i pričaonice. Neki se ljudi zbog visokog senzibiliteta i tuđe grubosti teško uklapaju u društvo pa im mogućnost komunikacije preko računala i mobitela donosi golemo olakšanje štiteći ih od depresije. Drugi rijetko izlaze zbog profesionalnih ili obiteljskih obveza ili zato što su se nedavno doselili u novu sredinu. I njima računalo i internet osiguravaju prozor u vanjski svijet.

Upoznavanje preko računala ne mora se zadržati u virtualnoj sferi. Britanska Zaklada za mentalno zdravlje (Mental Health Foundation) poručila je da moderna tehnologija mnogim ljudima olakšava uspostavu odnosa, ne samo virtualnih već i fizičkih.

Života ima i izvan mreže

Dok među psiholozima i liječnicima vlada zabrinutost zbog neproduktivnog trošenja vremena na virtualnu komunikaciju, neki su mladi došli do točke zasićenosti internetom i dobrovoljno se iskopčali s mreže. Bar jedan dan u tjednu.
"Shvatila sam da se moram isključiti kad sam počela sanjati kako pišem blog i kako čujem zvuk prispijeća poruke", veli Amerikanka Sharon Sarmiento, jedna od preobraćenih ovisnica o netu. "U svakome od nas tinja djelić zdravog razuma koji nam poručuje da smo otišli predaleko i da smo previše umreženi", poručuje ova vlasnica web portala iz Alabame, koja se obvezala na jednodnevni predah od interneta svakog tjedna.

Dvije hrvatske novinarke, Zrinka (39) i Ivana (27), prošle su godine izbrisale svoje profile na Facebooku jer im je to, kažu, bio jedini način da se prisile da ne provjeravaju poruke i statuse svakih nekoliko minuta. "Moji su se prijatelji pobunili zbog tog poteza, ali još nisam popustila", kaže Zrinka. "Život mi je bez fejsa sasvim u redu. Primijetila sam da sam produktivnija na poslu i da se redovitije bavim sportom, što je sigurno zdravije od zurenja u ekran."