Vođena sigurnom rukom
Uzori su za mene bili svjetla koja su imala snagu da me „zaokrenu“. Iz jedne putanje, prelazila bih glatko na drugu, najvjerojatnije vođena sigurnom rukom uzora.
Uzor jednako može biti osoba, ali i ideja, emocija, pa i zvuk, okus, miris, pokret, stanje. Uzor te nadahnjuje, uzor te vodi i čuva, uzor je anđeo koji je u danom trenutku baš s tobom da bi te doveo do drugog uzora i predao te dalje u sigurne ruke.
Hvala mojim uzorima jer su se baš pravilno izmjenjivali. Kad god sam mislila da sam sama, pojavio se novi uzor, novo nadahnuće. Hvala mojim uzorima jer bez njih ne bih bila ovo što sada jesam, zadovoljna svojim postojanjem. Nemam zamjerki na protekli život jer uvijek bi mi došao neki uzor koji mi je pokazao kako baš u tom trenutku treba živjeti.
Uzore sam prepoznavala u srcu
U početku su moji uzori bili ljudi iz moje okoline, učitelji. Bili su božanstva koja su mi bila potrebna da uzemljim svoje korijene. Nakon toga, uzori su mi bili prijatelji koji su zauzimali svoj dio svijeta, svaki na drugi način. Uzor su mi bile njihove ideje i proaktivnost. Uzor su mi bili stariji kolege koji su me vodili uskim puteljcima medicinske struke. Tu sam imala veoma mnogo uzora i još ih imam.
Zapravo, danas je najlakše imati uzore u profesionalnom životu, oni se nude gdje god pogledate. Možete im platiti da vam budu uzori ako već nemate svoj „besplatni“.
Moji uzori bili su ljudi koji su govorili drugačije. Kada bih čula neku drugu ideju, nešto novo, to bi me ozarilo. Prepoznavala sam uzore jer su me neobično privlačili, sve što bi rekli direktno je grijalo moje srce pa tek onda ulazilo u moju glavu. Da, zaista, uzore sam prepoznavala u srcu.
Svi moji uzori iz svijeta liječenja prije nego što počnu raditi s ljudima izgovore kratku molitvu. Zatraže snagu da mogu saslušati osobu koja dolazi po pomoć i pravilno je savjetovati. Taj primjer pomogao mi je neizmjerno u mojem svakodnevnom radu. Ne brinem se više da ću imati težak dan ili bezizlaznu situaciju, oslonim se na moje uzore i slijedim ih.
Kada je uzor pravi, ne bojiš ga se slijediti
Moji uzori u kuhanju, spremanju, dizajnu interijera, vježbanju, čitanju izmjenjuju se prilično brzo, gotovo bih rekla, potrošna su roba. Čim ovladam njihovim savjetima, tražim nove. Zapravo, ne tražim, dođu novi. Tako je to kod mene. Moji uzori ljudi su promjene i zato se ja uvijek mijenjam. Naporno za moju okolinu, „uzorno“ za mene.
Kada je uzor pravi, ne bojiš ga se slijediti i ne propituješ njegove vrijednosti, jednostavno znaš da si spremna za njega. I nitko te ne može odvratiti. S uzorima nema pregovora, oni su strogi i zahtijevaju maksimalnu predanost; ako ih ne zavoliš i ne vjeruješ im bezuvjetno, njihova snaga opada.
Uzor čista i otvorena srca je moj ideal-uzor, kojeg evo trenutačno najviše štujem i bezrezervno mu se predajem. Jako je zahtjevan, ali zauzvrat daje najuzvišeniju emociju: ljubav. Mislim da ću ga štovati vjerno, sada kada sam ga napokon pronašla, i bit će moj vodič i uzdanica dalje kroz život. Hvala mojim uzorima što su me našli kada sam ih trebala.