Darko Rundek i Sanda Hržić: Naš život prema 'zero waste' filozofiji

Sanda: Vjerujem u svakovrsne titraje te poeme, nataloženu mudrost koja nije izašla samo iz Atara, pisca. On je okrunio, obuhvatio, stvorio cjelinu od iskustava izuzetnih ljudi, mudraca, kroz stoljeća. Vjerujem u ustrajnost sufija koji su, pokušavali nemoguće, zaljubljeni u Ljubljenog, sebe kao zrnce prašine stopiti sa svjetlošću i postati svjetlost. Koliko je i kako daleko i duboko odjeknuo ovaj prijevod ne mogu znati, nadam se da će donijeti dobro svima koji su s poemom u dodiru, ona će im postavljati pitanja, i što joj se više budu vraćali, otkrivat će nove tajne odgovore. 

Nakon sufijske poeme „Jezik ptica“, nedavno je objavljena još jedna važna knjiga koju je Sanda prevela. Riječ je o zbirci priča ranih kršćanskih otaca „Mudrost pustinje“ Thomasa Mertona. Što biste voljeli da čitatelj iz nje ponese sa sobom?

Sanda:Mudrost pustinje napaja se s istog izvora kao i Atarov Jezik ptica. Gledala sam u živote tih pustinjaka i izreke koje je odabrao Merton kao kontrapunkt života u Parizu. Divila sam se Mertonu, njegovoj hrabrosti i otvaranju prema Zovu i prema drugim tradicijama, naročito budizmu, građenju mosta autentične perenijalne mudrosti, sve to unutar najstrožeg katoličkog reda, trapista. Propitivanje smisla i putovi pustinjaka su mi bliski. Rimska civilizacija upravo je prešla na kršćanstvo, a oni su otišli u pustinju puniti srce neprestanom molitvom i živjeti jednostavnim i radinim životom, pletući košare. Predgovor govori o povezanosti njihovih i naših dilema pred modernom civilizacijom koja se raspada. Nije jasno, u urušavanju prirode i društva, kako ćemo se mi kao ljudi, globalno i pojedinačno, ponašati, što će biti naš oslonac kada dođe do gladi, velikih migracija, rata.

Darko: Želio bih da čitatelj sa sobom ponese jednostavnost i jasnoću koji dolaze iz veze s Onim što Jest.

Nalazi li se čovječanstvo na brisanom prostoru, kako kaže naziv albuma Rundeka i Ekipe? Kako odavde dalje?

Sanda:Brisani prostor je moćan naslov. Potpuno je u fazi s mojim osjećajem trenutka u kojem se nalazimo. Nitko ne zna, ali baš nitko, jer smo sišli s utabanog perioda, tj. holocena, u kojem je vladala stabilna klima već posljednjih 10.000 godina. Ušli smo u nepoznat prostor antropocena, gdje čovjek svojom aktivnošću, odvojen od prirode, ne mijenja samo klimu, nego uništava vlastito stanište i stanovnike nezamislivom brzinom. Slušam mnoge francuske kolapsologe; Pablo Servigne pokrenuo je pravu lavinu preispitivanja kako dalje – kako omogućiti uzgoj hrane po regijama pred mogućom prijetnjom gladi kada usjevi ne podnesu previsoke temperature i kada ne bude više moguće sve rješavati naftom. Na hrvatskom je objavljena njegova knjiga I drugačiji kraj svijeta je moguć i svima je toplo preporučujem. Ništa se ne zna sa sigurnošću; kako ćemo razvijati međuljudske odnose u kritičnim trenucima... Čini mi se hitnim i važnim da ljudi u Hrvatskoj budu upoznati s istinom o dramatičnom planetarnom razvoju situacije, da se psihički pripreme, korjenito razmisle, napuste nepotrebno i promisle što im je stvarno važno. Premalo ima informacija i razgovora o toj temi.

Darko: Bojim se da se sile koje su dovele do ovog stanja izvanjskog i unutarnjeg osiromašenja Života neće lako zaustaviti i dovest će nas u stanje velikog kaosa. Tako se valjda Život obnavlja. Ako kao ljudska vrsta nađemo svoje mjesto u tom obnavljanju, preživjet ćemo kaos. Ako ne, jednom će jedan sasvim novi rosni ljudski rod, repat i zlatook...

Oboje dolazite iz umjetničkog svijeta. Što je danas uloga umjetnosti u svijetu?

Darko: Na umjetnosti je da transponira, učini opipljivom i zornom čudesnost – kroz metaforu, paradoks, prizor, pokret, ples dojmova, ritam nježnosti i tvrdoće, priču – kao i zahvalnost što možemo sudjelovati u njoj (čudesnosti). Možda tako umjetnost može doprinijeti prelasku iz samoumišljenog vladanja i izrabljivanja svijeta u svijet služenja i poštovanja.

Sanda: Umjetnost je postala industrija, unosna roba i oko nje pritom gravitiraju mnoge druge industrije koje također profitiraju od njenog glamura, sjaja, lažnog bunta, a zapravo se sve to skupa gleda kroz prizmu profita. Ni industrije raznih opijata nisu daleko, kao i brze mode, brze hrane, velikih festivala, megalomanskih mehaničnih priredbi svih fela; sve je to izraslo prije Covida. Zaslijepljene mase, gladne zabave, ambicije i osobnosti, tzv. originalnosti umjetnika ili imitatora, cvjetale su i još nas više udaljavale od našeg realnog položaja na ovom planetu. Govorim o zapadnoj modernoj kulturi. Taj je pristup mnogim talentima oduzeo mogućnost stremljenja prema ljepoti, skladu, istini, njegovanju vrline.

Živite na Braču gdje imate svoje masline i vrt, radite svoje ulje. Uzgajate li povrće prema načelima permakulture, biodinamike ili imate neki svoj pristup?

Sanda: Neka sam načela pokušala, druga namjeravam, treća primjenjujem. Nemamo utaban sistem. Proveli smo puno vremena u masliniku, orezujući krošnje, veselilo nas je. Malčirali smo i pognojili krošnjama koje smo skinuli jer su bile višak. Bilo je puno posla.

Darko: Ne osjećamo obavezu i ne nastojimo povećati prinos. Veselim se svakom izniklom sjemenu, čudim se cvijeću kako je otvoreno prema nebu, ali nekad propadne nešto što smo posadili, nekad neočekivano naraste nešto čemu se nismo nadali.