Što se trenutačno može naći u vašem vrtu, na vašem stolu?
Sanda: Ove godine je iznikao svaki posađeni bob! A bilo ih je puno; gdje god bih se našla, ubadala sam ih, u vrtu, masliniku, posvuda. Znači, sad je bio bob za ručak, bob za večeru, s artičokama, mahunama, koromačem, blitvom...Nije mi dosadio. Kako kaže jedna stara baka koju posjećujem, zove se Mimi – tako je bilo uvik, kada krene bob, samo njega jedemo. Lijep je kada iznikne, lijep je kada raste, a kada počnu mahune, onda je slavlje.
Koliko hrane sami proizvodite?
Sanda: Ovisi o tome koliko nas je. Dobro je u vrtu uvijek imati nešto za salatu, raznih začinskih biljki, naravno, peršin, celer, ljutiku, luk, batate. Ove zime svaki sam dan mogla ubrati neku kupusnjaču, puno sam ih zasadila i odlično su rasle, svakakvih vrsta. Kelj posebno volimo, cvijetača je bila toliko lijepa da mi je bilo žao ubrati. Vrt traži, kad krenu vrućine, svakodnevno zalijevanje, brigu o nametnicima, ne mogu se nigdje udaljiti na više dana, to je problem.
Darko: Ja se zbog koncerata moram povremeno udaljiti, ali pratim razvoj našeg bilja. Puno se sustavnije bavim maslinama, tu sam u svim fazama, od obrezivanja, branja, košenja, malčiranja...
Što za vas znači sposobnost i mogućnost proizvodnje vlastite hrane?
Sanda: Cirkuliranje organskih ostataka mi je jako, jako važno i pretvaranje tajanstveno u plodnu zemlju koju dalje dajem novim biljkama. Cijeli taj krug održavanja života mi je i hrana za razumijevanja svog mjesta među živim bićima. Ne jedemo životinje i mliječne proizvode, ali i pred salatom mi nekad bude teško, pa je ne uberem, toliko je lijepa, provela sam vrijeme i pazila na nju (i ona na mene), nije mi lako izvaditi je iz zemlje.
Darko: Meni je to čudo! I izvor života sasvim druge kategorije nego hrana iz dućana. Još kad je Sanda pripremi - svečanost.
Živite prema načelima „zero waste“ filozofije, kako to izgleda kod vas?
Sanda: Ah, to je tema za esej. Proces, dugotrajni kontinuirani proces, treba voditi računa o svim aspektima življenja. Pitanje je kako doći do proizvoda bez ambalaže, naročito plastične, pogotovo na otoku? Sama mijesim kruh brašnom iz Rastoka mljevenom na pravom mlinu. Bazične proizvode trebam naći lokalno. A i odričem se većine proizvoda koji dolaze izdaleka - gotovo je s avokadom! Ne osjećam to kao odricanje nego kao pridonošenje zdravlju planeta, živih bića, organskog sloja koji je njen omotač, a dio smo tog omotača.
Uz Brisani prostor, što biste stavili na soundtrack današnjeg vremena?
Sanda: Jezik ptica. Stvarnih ptica i onih skrivenih, iniciranih u tajnu.
Darko: Što više žive glazbe, a što manje snimljene, što više akustične glazbe, a što manje preko razglasa, onda bismo možda više slušali i vjetar, ptice, more, vatru i tišinu, jer i oni nam sviraju.
Ako bi trebali reći neki stih koji vam prvi padne na um, koji bi to bio...
Darko: Ja bi mogo da mogu, Ja bi znao da znam
Sanda: Ja cijenim na zemlji dobru jednostavnost, I nejasnoću, što je sunce od jasnoće… (Tin Ujević)
KNJIGE KOJE MIJENJAJU: Sanda Hržić, u suradnji s Darkom Rundekom, prevela je mističnu poemu ‘Jezik ptica’ (149 kn, Planetopija), a nedavno je prevela i zbirku odabranih izreka ‘Mudrost pustinje’ (75 kn, Planetopija.) Par nam također preporučuje knjigu ‘I drugačiji kraj svijeta je moguć’ (129 kn, Planetopija).
.png)
.png)
