Unutarnja borba

Moje prvo javno predstavljanje bilo je u Sensi, i to o tome kako sam napravila zaokret u karijeri i navikama te izgubila kilograme. Naglasak je bio na gubitku kilograma. Kada je tekst trebao izaći, u meni se odigravala prava mala borba. Uspjeh je bio velik, promijenila sam odnos prema sebi, što je rezultiralo gubitkom kilograma, koji se nisu vraćali. No osjećala sam golem sram i strah od osude drugih. U mojoj okolini malo je ljudi znalo za taj članak. Moj tadašnji partner nije imao pojma o tome zato što me nije poznavao u mojoj "velikoj fazi" i nisam htjela da zna za to.

Sramila sam se sebe. Sebe nisam vidjela onakvom kakva sam bila u tom trenutku. U mojim mislima još je vladala ona prijašnja slika mene.

To je bilo otprilike kao da sam preuređivala kuću. Dodala sam kat. Neke sam sobe presložila, neke očistila, u neke pustila svjež zrak i dopustila onom ustajalom da izađe. Počistila sam okućnicu. Ti zahvati promijenili su kako kuća izgleda. No neke sobe ostale su netaknute, nekima sam samo odškrinula vrata.

Dogodio mi se disbalans. Počela sam se povlačiti u sebe, zatvarati. To se vidjelo i na odabiru moje odjeće. Prijateljica mi je na jednoj kavi rekla: "Nikad nisi bolje izgledala i konzervativnije se oblačila."

Kao što sam se prije svojim tijelom skrivala i branila od svijeta te čuvala svoje emocije, to je sada radila moja odjeća. Ona je skrivala moje tijelo. U kupnji odabirala sam duge haljine, oversize veste, samo da je udobno i da sam prekrivena. Kada sam uzimala veličinu hlača, suknji, to je i dalje bio onaj prijašnji broj jer moja slika o meni nije bila u skladu s time kakva sam doista tada bila.

Gledati, a ne vidjeti

Ono što vidite kad se pogledate u ogledalo i kako se zamislite, vaša je slika o sebi. Provjerite koliko je jedno blisko drugome. Meni je to bilo narušeno.

Slika o sebi može se sastojati od toga...

  • kako mi vidimo sebe
  • kako drugi vide nas
  • kako mi percipiramo da nas drugi vide
  • kako mi percipiramo da vidimo sebe.

Uvijek sam se divila prijateljicama kada su isprobavale stvari i okretale se ispred ogledala te dugo promatrale iz svih kutova. No tada mi je to izazivalo i frustraciju – koju sam prikrivala tobožnjim prigovorima što se ne požure, zašto im treba toliko vremena... – jer ja to nisam mogla. Ogledalo nije bilo moj prijatelj. Nebrojeno sam se puta obukla a da se nisam pogledala u ogledalo. Kada sam se šminkala, to je bio površan pogled. Gledala sam se, a nisam se vidjela. I nakon što se promijenio moj izgled, ta je navika ostala. Kako promijeniti tu naviku?

Buđenjem ljubavi prema sebi ostvarila sam nježniji i podržaniji odnos sa sobom. Prihvatiti sebe sada u ovoj fazi bio je nov korak. Idemo još jednom na putovanje koje nije isto. Zahtijeva nov način odnosa prema sebi.

Osjetiti svoje tijelo, osjetiti senzacije u njemu. Upoznati emocije. Povezati se s njim. Mindfulness vježba Body scan pomaže nam stvoriti odnos sa svojim tijelom. Od srca je preporučujem.

Danas o svom putovanju govorim kada se ukaže prilika ili kada me pitaju. Ono što vidim u očima sugovornika jest doza straha ili poštovanje. Riječi moje prijateljice najbolje su mi objasnile te poglede: "Izgubiti toliko kilograma, pritom ih ne vratiti i stvoriti nov odnos prema sebi velik je uspjeh. Škole završavaju mnogi. Samo oni hrabri i uporni mogu ovo što si ti napravila."

Ono čega sam se sramila, moj je veliki uspjeh.

Odnos koji imamo sa sobom najvažniji je odnos koji ćemo imati u životu.