Promatranje fizičke boli
Naša uvjetovanost usmjerena je na micanje od boli i okretanje ugodi, i to činimo instinktivno u svim bolnim situacijama, kao što bismo odmah povukli ruke s vruće peći. Kad smo obuzeti fizičkom boli, naša prirodna tendencija je oduprijeti joj se na različite tjelesne ili mentalne načine kao što su grčenje, napinjanje mišića, stiskanje zuba, grimase, zadržavanje daha, pitanje "zašto ja?" ili želja da nestane što prije.
Ali možete li se sjetiti prilike kada ste trenutno prekinuli otpor i "ušli u bol", prihvatili je i osjećali tako da ste bili njen promatrač, a ne žrtva? Tada se vjerojatno sjećate da se, dok je vaša pozornost bila usmjerena na iskustvo boli a ne na reakciju na nju, bol smanjivala. Živčane stanice gotovo su sigurno funkcionirale kao i prije, ali umjesto na otpor, vaša je pažnja bila usmjerena na doživljaj; praćenje osjećaja ili "gledanje" koliko daleko i intenzivno prostrijelna bol putuje vašim ekstremitetom.
Možete pomisliti da je to pomoglo jer ste odmaknuli misli od boli, ali zapravo je bilo suprotno – svjesno ste um uključili u to. S fiziološkog stajališta, usmjeravanje pažnje prema boli i njeno promatranje automatski je opustilo mišiće tijela i usporilo disanje, što je donijelo olakšanje. Ulazak u bol može olakšati fizičku neugodu.
A što je s emocionalnom boli? Ona funkcionira gotovo na isti način. Kada potpuno i svjesno osjećate bol, prisutni ste ovdje i sada. Niste ni u nekom prošlom nesretnom trenutku kada ste se slično osjećali, ni u željenom budućem bezbolnom trenutku. Ovdje ste i sada. I tu se mogu naći olakšanje i iscjeljenje. Kada sjećanjem na prošla slična iskustva ili strahom od budućnosti - pitanjem hoće li biti tu i nadom da će nestati, stvaramo otpor prema emocionalnoj boli, omogućujemo joj da opstane. Kada se okrenemo boli i izaberemo sjesti s njom u jedinom promjenjivom, sadašnjem trenutku, prožimamo je snagom razrješavanja.
Ovo što sam upravo opisala samostalna je metoda za rad s fizičkom i emocionalnom boli. Ali u coachingu koristim jednu kvantnu.
Kvantna tehnika
Kada usmjerimo um na tijelo, povezujemo se s tijelom koje funkcionira potpuno različito od uma. Tijelo ne pokušava etiketirati, interpretirati ili pripisivati značenje tom iskustvu – samo ga iskušava u sadašnjem trenutku upravo onako kako jest. Upravo je um zbog sklonosti opisivanju i tumačenju događaja odgovoran za većinu neugodnih iskustava. Tijelo želi ispričati priču druge vrste, onu koja se ne odnosi na prošlost, već nam govori što osjeća upravo sada.
I dopustimo li mu da "govori svojim jezikom", možemo čuti priču, obično iskazanu u metafori, ali vrlo izravnu i jednostavnu. Svjedočimo li odmotavanju priče, nekako se događa čudo i tijelo upravo "pogađa metu". Ono jednostavno razumije izvor boli i ona nestaje. Čudesna smo i predivna bića i kad se povežemo s unutarnjom sposobnosti transformiranja emocionalnih rana, bol nestaje, a osmijeh nastaje!
Vježba: NEUGODAN OSJEĆAJ
1. Možda vas upravo sada prožima neki neugodan osjećaj, a ako ne, prizovite ga u sjećanje (to može biti strah, ljutnja, tuga, bijes…)
2. Dopustite da se osjećaj odrazi na tijelo.
3. Primijetite na kojem mjestu u tijelu to osjećate.
4. Maknite pozornost s priče zašto se tako osjećate.
5. Usmjerite pozornost na sam osjećaj.
6. Skinite etiketu koju ste mu dali.
7. Promatrajte ga kao energiju.
8. Zapamtite, vaš zadatak je vidjeti osjećaj onakvim kakav je. Ne ga mijenjati ili uklanjati. Samo ga promatrati.
9. Primijetite što se događa.
www.quantum.com.hr
jasna@quantum.com.hr
.png)
.png)
